Sarajevo

Proslavljen naslovnik Vrhbosanske nadbiskupije

Bog je srce i On ljubi sve ljude


U nedjelju, 9. lipnja, svečanim euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali proslavljena je svetkovina Presvetoga Srca Isusova pod čijom je zaštitom Vrhbosanska nadbiskupija, ali i sama prvostolnica.

Svečanost je započela procesijom oko katedrale, a misu je slavio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom BiH mons. Tomom Vukšićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem te pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom. Koncelebriralo je 30-ak svećenika među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, tajnik Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés te generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Obljetnica posvete sestara SMI

Prvostolnicu su osim vjernika i hodočasnika ispunile Služavke Maloga Isusa predvođene vrhovnom glavaricom Družbe s. Marijom Banić koje su proslavile 50. obljetnicu posvete Družbe Presvetom Srcu Isusovu.

Prije početka mise mons. Vukšić je posvetio kako "danas Vrhbosanska nadbiskupija proslavlja svetkovinu Presvetoga Srca Isusova kojemu je posvećena, sa svojim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te svim ostalim Kristovim vjernicima". "Zato su nam u goste došli biskupi iz Mostara i Banje Luke te Srijema. Roditelji biskupa Svaline su rođeni na Kupreškoj visoravni u Vrhbosanskoj nadbiskupiji pa nas dragi Fabijane tvoja prisutnost dodatno raduje. Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova 1974. Družba SMI u ovoj se katedrali, u kojoj uskrsnuće čekaju zemni ostatci njihova utemeljitela nadbiskupa Josipa Stadlera, posvetila Srcu Isusovu te će danas svečano obnoviti posvetu izgovarajući iste riječi koje su odzvanjale ovom dvoranom prije pola stoljeća", rekao je nadbiskup Vukšić pozdravivši potom nazočne.

Trostruko slavlje

Na početku euharistije mons. Svalina istaknuo je "kako je lijepo biti u katedrali kada se slavi poseban dan, kako za prvostolnicu, tako i za čitavu nadbiskupiju te Družbu SMI". "Ova svetkovina nas vraća na izvore u dvoranu Posljednje večere kada je Isus, prije nego li je slavio večeru oproštaja, svojim učenicima učinio gestu ljubavi kroz služenje, pranjem nogu. Potom je uslijedila najveća ljubav, a to je da je svoju prisutnost ostavio u darovima kruha i vina. Započinjući misno slavlje želimo oraspoložiti svoje srce, pripremiti ga da se uskrsna radost nastani u nama i kroz to svjedočanstvo da i mi dajemo svjedočenje živeći onako kako smo to primili u sakramentu u kršenju, a to potvrdili na krizmi i u drugim sakramentima", rekao je mons. Svalina ističući kako je zapreka istinskom kršćanskom životu zatvorenost i sebičnost te neotvorenost Srcu Isusovu koja zrači ljubav.

U prigodnoj homiliji srijemski biskup je nastavio tu misao propovijedajući o pojmu srca koje je "tako jednostavna, obična riječ, a ipak teška za doreći, jer je bogata i značenjem i znakovitošću".

"Srce, to nije najprije neki mišić, to je 'znak': kao što fizičko srce vlada životom, krvotokom u organizmu, prestanak njegova rada naviješta smrt, tako je 'moralno srce' u čovjeku središte njegova duhovnog života: ono izražava nutrinu razumnog i slobodnog bića, ono najbolje izriče njegovu bit. Blago čovjeku koji ima 'srce', koji je 'dobrog srca'. I za prisno prijateljstvo kaže se 'od srca k srcu'", kazao je biskup Fabijan napominjući kako "srce izražava i osjećaje i strasti koji izlaze iz naše nutrine, ali i volju kojom ravna razum: srce, dakle, upravlja osjećajima, vlada strastima, suvereno odlučuje slobodom".

Podcrtao je kako je "u rječniku duhovnih pisaca srce 'središte (završnica) duše', a u Bogu to je sama njegova bit, to jest ljubav". "To je srce Oca, koje je bolno ucviljeno zbog bune njegove djece, kao što kaže prorok Izaija. To je srce majke: čak, ako tjelesna majka napusti svoje dojenče, on ne napušta svoju djecu. Bog je srce i on ljubi: on je toliko ljubio svijet da je poslao svoga  jedinorođenoga Sina (...) a čovjek-Bog nas je ljubio i ljubi nas sve do poniženja, sve do križa. Sve do toga da je dao da njegovo tjelesno srce probode vojnik. I od tada je otvoreno fizičko srce postalo ljudima znak spasenja. Da, ono je doista izražajni znak vječne Božje ljubavi prema nama, njegove utjelovljene, bolne i patničke ljubavi", kazao je i posvijestio da bi se u pustinji spasili od ugriza zmija, Izraelci su morali pogledati u mjedenu zmiju što ju je Mojsije dao načiniti.

"Da se u pustinji ljudskog života spasimo od ugriza paklene zmije, i mi moramo promatrati na križu probodeno Srce. Uprimo svoj pogled i vjerujmo u Ljubav! To je poruka današnje svetkovine Presvetog Srca Isusova. A naša molitva stapa se s vapajem svetoga kralja Davida: 'Srce čisto stvori mi, Bože! (...) Pred Bogom vrijedi samo ono i onaj koji nasljeduje Srce bez premca, srce Isusovo", napomenuo je mons. Svalina ističući kako "Isus nije proglasio ni neki opći ni teoretski navještaj: on je zajamčio vrijednost vlastitog evanđelja i mogućnost njegova ostvarenja cijelim svojim životom".

Sukus svetkovine Presvetog Srca

Posvijestio je kako evanđelje donosi cijeli spektar životnih situacija koje svjedoče istinitost Isusove riječi i u isto vrijeme trajni su primjer i za današnjeg čovjeka te potom taksativno nabrojao samo neke točke razmatranja kako bi se mogli uočiti znakove ljubavi Isusa Krista.

"Zato liturgijsko slavlje Srca Isusova može postati prilika da razmišljamo o istini povijesti spasenja: Bog je ljubav, i Krist nam ju je očitovao. Bog je vodio brigu o svom narodu, kao brižni pastir o svome stadu. Krist i kao čovjek produžava istu ljubav, štoviše, on kao dobri pastir daje svoj život za svoje stado", rekao je biskup i na kraju sročio konkretnu poruku svetkovine u Isusovim riječima iz evanđelja: "Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11,29). Učiti od njega znači 'ići k njemu' i nastaviti njegov stil života i prihvatiti njegova uvjerenja: osobno svjedočiti da je Bog ljubav, kao što je to Krist svjedočio."

Nakon popričesne molitve nazočne sestre Služavke Malog Isusa su kao i prije 50 godina s dubokom vjerom, zahvalnošću i poniznošću ponovno izgovorile molitvu posvete Srcu Isusovu moleći za milost, snagu, ustrajnost u svome poslanju.

Povijesna sličnost među biskupijama

Na kraju je mons. Svalina uputio zahvalu što je imao prigodu svjedočiti zajedništvo jedne Crkve i uvjetno rečeno jednoga naroda, budući da dolazi iz dijeceze koja se nalazi u Republici Srbiji. Progovorio je o sličnostima između biskupije koju vodi s Vrhbosanskom nadbiskupijom te Banjolučkom biskupijom i dijelom Mostarsko-duvanjskom. Progovorio je strašnom progonu Katoličke Crkve 1945. te 1995. koji je dijelove Srijemske biskupije ostavio gotovo puste. Služavkama Maloga Isusa izrazio je čestitke te ih zamolio da u svoje molitve uključe i biskupiju koju on vodi.

Euharistiju je pjevanjem animirao katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon mise sestre su se okupile na obiteljskom zajedništvu u samostanu Egipat na Bjelavama u Sarajevu čiju 125. obljetnicu njegova osnutka sa zahvalnošću srca slave u 2024.

Inače, istoga dana u Sarajevu se održavao Red Bull Showrun, koji je uključivao vožnju bolida Formule 1 u središtu grada. Uz to je bio upriličen cjelodnevni zabavni program, a glavna prometnica bila je zatvorena te nije radio javni prijevoz što je,vjerojatno, spriječilo vjernike da se masovnije odazovu ovoj trostrukoj proslavi.

Ž.I., KT