Obilježavanje je započelo predstavljanjem povijesti i razvoja Škole animatora. Sudionici su se prisjetili njezinih početaka, okolnosti u kojima je nastala, važnih etapa razvoja te načina na koji se formacija tijekom godina oblikovala i prilagođavala potrebama mladih.

Uslijedio je prigodni kviz, koji je kroz pitanja i sjećanja sudionicima pružio priliku da provjere svoje poznavanje povijesti Škole i prisjete se važnih trenutaka njezina djelovanja.

Program je nastavljen panel-razgovorom posvećenim odgojnoj, osobnoj i duhovnoj dimenziji animatorskoga poslanja. U razgovoru su sudjelovali dr. Antonio Topalović, prof. Emanuela Buzuk, Ivana Vukoja, Ivana Vidović i preč. Vladimir Pranjić, koji su iz različitih perspektiva podijelili svoja iskustva i promišljanja. Jedna od središnjih poruka razgovora bila je da biti animator prije svega znači biti na raspolaganju drugima, služiti i darovati svoje vrijeme, sposobnosti i talente. Istaknuto je kako je u radu s djecom i mladima osobito važno graditi iskrene odnose, upoznavati njihove životne priče, prepoznavati njihove potrebe te im pružiti sigurno mjesto na kojemu će se osjećati prihvaćeno i voljeno.

Sudionici su posvjedočili kako je Škola animatora kroz godine bila važan prostor osobnoga sazrijevanja, izgradnje samopouzdanja, otkrivanja vlastitih sposobnosti i oblikovanja identiteta. Istaknuta je njezina uloga u produbljivanju vjere i pronalaženju vlastitoga mjesta unutar Crkve, ali i u stjecanju znanja i vještina koje mladima koriste u svakodnevnom, profesionalnom i društvenom životu. Posebno je naglašeno kako duhovnost, utemeljena na molitvi, euharistijskom slavlju i sakramentu pomirenja, predstavlja srce animatorske formacije. Uz to, Škola mladima pruža priliku za razvijanje komunikacijskih i organizacijskih sposobnosti, oslobađanje od straha od javnoga nastupa te učenje odgovornosti, suradnje i rada u timu.

Razgovor je otvorio i pitanje odgovornosti župnih zajednica u stvaranju prostora za mlade. Istaknuto je kako mladi trebaju osjetiti da su prihvaćeni, da im se vjeruje i da imaju priliku aktivno sudjelovati u životu zajednice. Upravo povjerenje i pružena prilika potiču njihovu spremnost na uključivanje i služenje. Govoreći o izazovima animatorstva nekada i danas, sudionici su istaknuli kako se okolnosti i kultura mladih mijenjaju, ali da temeljno poslanje ostaje isto. Potrebno je razumjeti vrijeme u kojemu mladi žive i biti otvoren novim načinima komunikacije, uključujući društvene mreže i umjetnu inteligenciju, a pritom ne izgubiti iz vida čovjeka i njegovu konkretnu životnu priču. Autentičnost, vjernost Kristu i otvorenost djelovanju Duha Svetoga ostaju temelj svakoga pastoralnog rada s mladima.

U poslijepodnevnom dijelu programa održan je okrugli stol pod nazivom „Generacije u dijalogu: ‘Mladi za mlade’ – poslanje koje se nastavlja”. U ozračju otvorenoga razgovora i međusobnoga slušanja sudionici su promišljali o tome kako se poslanje Škole animatora nastavlja kroz nove generacije, što su tijekom godina primili i što su pozvani prenijeti dalje. Razgovor je bio prigoda za povezivanje različitih iskustava, prisjećanje na ljude i događaje koji su obilježili animatorski put te promišljanje o odgovornosti koju današnje generacije imaju u očuvanju i daljnjem razvijanju ovoga poslanja.

Posebno je naglašeno kako se vrijednost Škole animatora ne može svesti samo na usvojena znanja i stečene vještine. Ona se očituje u prijateljstvima koja traju, vjeri koja se produbljuje, osjećaju pripadnosti Crkvi i spremnosti da se vlastiti darovi stave u službu drugih. Bez obzira na promjene vremena i okolnosti, mladima su i danas potrebni autentični ljudi koji će ih pratiti, ohrabrivati i svjedočiti im Kristovu ljubav. Animatori i animatori instruktori pozvani su ostati vjerni svojemu poslanju, Crkvi i Kristu, svjesni da svojim primjerom oblikuju generacije koje dolaze.

Budući da su radost, igra i osmijeh također sastavni dio animatorskoga poslanja, u nastavku programa održane su zabavne aktivnosti koje su sudionicima pružile priliku za opuštanje, zajedništvo i ponovno druženje generacija. Kroz zajedničko sudjelovanje i veselo ozračje još se jednom pokazalo kako su prijateljstvo, blizina i radost susreta važan dio iskustva Škole animatora.

Središnji događaj obljetničkoga programa bila je svečana promocija monografije Mladi za mlade, objavljene u povodu 20. obljetnice Škole animatora. Monografiju su predstavili dr. Antonio Topalović, prof. Emanuela Buzuk, kao i sami autori s. Suzana Benković i vlč. Šimo Maršić, dok je svoje osobno svjedočanstvo podijelio i fra Antonio Gašić.

Monografija donosi pregled nastanka i razvoja Škole animatora, važnih događaja i generacija koje su kroz nju prošle, ali ponajprije čuva svjedočanstva o ljudima, susretima i iskustvima koji su obilježili ovaj dvadesetogodišnji put. Njezine stranice podsjećaju da iza svakoga programa i svakoga susreta stoje konkretni mladi ljudi, njihovi darovi, odluke, prijateljstva i spremnost na služenje. Ona nije samo kronološki zapis događaja, nego i zahvala svima koji su tijekom proteklih dvadeset godina gradili Školu animatora te svjedočanstvo o dobru koje se kroz nju širilo.

Svečanost promocije svojim su glazbenim nastupom uveličali bogoslovi Franjevačke bogoslovije i Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa.

U završnom dijelu promocije nazočnima se obratio vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, koji se prisjetio početaka Škole animatora i vremena kada se program tek razvijao. Istaknuo je kako je, unatoč izazovima koje je donosilo pokretanje novoga programa, od početka imao povjerenja u njegovo poslanje. Naglasio je kako Škola pridonosi oblikovanju identiteta mladih vjernika te čestitao Nadbiskupijskom centru na dvadeset godina djelovanja i objavljivanju monografije. Potaknuo je mlade da nastave živjeti geslo „Mladi za mlade”, darujući se drugima i gradeći zajedništvo i suradnju u Crkvi i za Crkvu. Svoju je poruku zaključio poticajem: „Nemojte se umoriti dobro činiti!”

Prisutnima se obratio i vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, koji je pozdravio sve okupljene, a osobito djelatnike Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., zahvalivši im za sve dobro koje se kroz njihov rad i djelovanje ostvaruje. Istaknuo je kako podrška Centru i njegovu poslanju ostaje trajna te naglasio važnost povjerenja u suradnike i mlade. Podsjetio je kako je Isus Krist animator svih animatora u Crkvi.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Vukšić, u koncelebraciji s kard. Puljićem, vlč. Šimom Maršićem, vlč. Marinom Petrovićem i fra Antonijem Gašićem.

U svojoj propovijedi nadbiskup Vukšić animatorsko je poslanje povezao sa svetopisamskom porukom da se istinski vjernik prepoznaje po onome što čini svojoj braći i sestrama. Podsjetio je kako su animatori, poput svih Kristovih učenika, pozvani biti svjedoci Evanđelja konkretnim djelima. U središtu njihova poslanja uvijek trebaju biti Krist Gospodin i plemenita djela, a ne vlastita promidžba ili osobne ideje. Pozvao je animatore da svojim životom i djelovanjem svjedoče kako su Kristovi učenici te da se ne umore činiti dobro.

Obilježavanje dvadesete obljetnice Škole animatora „Mladi za mlade” završeno je zajedničkim druženjem u ozračju zahvalnosti, radosti i susreta generacija koje povezuje isto iskustvo i isto poslanje. Dvadeset godina djelovanja svjedoči o brojnim mladima koji su kroz Školu rasli u vjeri, otkrivali svoje darove i učili ih stavljati u službu drugih. Pred njima je i dalje isti poziv: živjeti vjeru, graditi zajedništvo i biti svjedoci Kristove ljubavi ondje gdje ih život i poslanje Crkve budu vodili.

s. Suzana Benković/ J.M., KT