Prnjavor
sub, 22. studenoga 2025. 10:19
U župi Sv. Antuna Padovanskog u Prnjavoru, 19. studenoga, održana je redovita rekolekcija svećenika koji djeluju u pastoralu u četiri dekanata: Banjolučki, Bihaćki, Bos. Gradiški i Prnjavorski.
U Jubilejskoj godini središnja tema bila je Nada u vremenu promjena – svećenik nositelj nade.Okupljenih 18 svećenika predvodili su dekani: preč. Žarko Vladislav Ošap, preč. Marko Vidović i preč. Marijan Stojanović, javlja kta.
Nazočne je pozdravio dekan Ošap, posebice svećenike iz Ordinarijata mons. Karla Višatickog, generalnog vikara, preč. Peru Ivana Grgića, kancelara, mons. Miljenka Aničića, ravnatelja Caritasa, mons. Antu Orlovca, svećenika u miru i predavača vlč. Zlatka Matića, župnika u Budžaku, vojnog kapelan te biskupijskog postulatora za beatifikacije i kanononizacije kauza.
Na početku je predavač podsjetio kako Crkva uvijek treba odgovarati na znakove vremena, i u ovom vremenu, koje je obilježeno nedostatkom nade, potrebno je da se svećenik poistovjeti s evanđeljem nade, tom Radosnom vijesti Isusovom te tako postane njegovim vjernim glasnikom i svjedokom.
Vlč. Zlatko je snažno naglasio kako je zajedništvo ključni prostor u kojem kršćanska nada živi. Ono je neraskidivo vezano uz svećeničku službu, jer je svećenik pozvan da bude čovjek zajedništva, služeći zajednici i gradeći bliske odnose među ljudima, u skladu s Isusovom željom "da svi budu jedno" (Iv 17,21). Kršćanska nada je po svojoj naravi nada odnosa – ona se rađa i razvija isključivo u našem odnosu s Bogom i s bližnjima. Dodao je da svećenički život i sama nada kao odnos ljubavi imaju svoj temelj i izvor u otajstvu Trojstvene Božje ljubavi. Oba elementa, svećeništvo i kršćanska nada, svoj smisao, životno središte i konačni cilj nalaze jedino u Isusu Kristu. To je podsjetnik da je kvaliteta nade izravno povezana s kvalitetom odnosa s Bogom i ljudima.
Na kraju, ističući upravo eshatološku dimenziju eklezijalnog zajedništva, predavač je zaključio kako za svećenika nadati se znači u prvom redu nikad ne posustati, u milosnom zajedništvu s Kristom graditi u Crkvi i u svijetu, s vjernicima i sa svim ljudima dobre volje, zajedništvo ljubavi, radosti i mira; unositi u sve oblike i strukture pastoralnog života i rada onu otvorenost, toplinu i iskrenost odnosa koja postoji u zajedništvu trojedinoga Boga i sve to hraniti ustrajnom molitvom punom pouzdanja i žive nade u pobjedu dobra nad zlim, mira nad nemirom, ljubavi nad mržnjom.

Nakon predavanja nazočni su bili u mogućnosti postavljati pitanja kao i iznijeti svoja osobna iskustva. Poslije kratke pauze uslijedila je misa koju je predslavio župnik u Prijedoru preč Vidović
Preč. Vidović, tumačeći dnevna čitanja, potaknuo je na razmišljanje o vjernosti. Progovorio je o dvije vrste vjernost: vjerničkoj i teološkoj. Vjernička govori o osobnom odnosu prema Bogu. To uključuje: osobni odnos prema Bogu kroz molitvu i sakramente, te odgovornost prema Crkvi (prihvaćanje crkvenog zajedništva), dosljednost u svakodnevnim obvezama i moralna dosljednost (misliti i djelovati u skladu s crkvenim naukom). Teološka vjernost naglašava dubinu razumijevanja i ispravnost u tumačenju vjerskih istina. Završavajući homiliju preč. Marko je naglasio da teološka vjernost bez vjerničke je suha i odvojena od života, a vjernička bez teološke može postati površna, sentimentalna i sklona krivim tumačenjima. Samo ujedinjene tvore zrelu vjeru.
Poslije euharistije svećenici su nastavili s druženjem u dvorani župne kuće i na ručku kojega je sa svojim suradnicima pripremio domaćin vlč. Marijan Stojanović.
Ž.I., KT