pon, 17. kolovoza 2026. 11:22
U župi Sv. Ante Padovanskoga u Sivši, kod Doboja, svečano je proslavljen blagdan Sv. Roka, suzaštitnika župe i sveca kojemu vjernici usorskoga kraja već naraštajima iskazuju posebnu pobožnost.
Središnju euharistiju predslavio je vlč. Branko Jurić, ravnatelj KŠC-a u Tuzli i upravitelj župe Sv. Juraja u Morančanima u koncelebraciji sa župnikom fra Mišom Sirovinom i drugim svećenicima. Na misnom slavlju sudjelovali su brojni župljani, vjernici iz susjednih župa i drugih krajeva, kao i oni koji žive i rade izvan domovine, a blagdan Sv. Roka tradicionalno je prigoda njihova susreta s rodnim krajem, zajedničke molitve i zahvalnosti.
U homiliji se vlč. Jurić osvrnuo na lik Sv. Roka kao hodočasnika, čovjeka vjere i nesebičnog služenja bližnjemu. Istaknuo je kako Rok nije ostao zatvoren u sigurnost vlastitoga života, nego je svoju vjeru pretvorio u konkretnu blizinu ljudima pogođenima bolešću i patnjom. Upravo se u tome očituje trajna aktualnost njegova primjera: vjera nije bijeg od stvarnosti niti čuvanje vlastite sigurnosti, nego spremnost da čovjek iziđe iz sebe i približi se onome tko trpi. Zato primjer Svetog Roka poziva vjernike da se zapitaju koliko njihova vjera postaje konkretna u svakodnevnom životu. Propovjednik je podsjetio kako nije dovoljno samo štovati svece i moliti njihov zagovor; potrebno je dopustiti da njihov način života oblikuje i vjernikove odnose prema drugima. Sv. Rok ostaje svetac blizine – čovjek koji nije zaobišao tuđu ranu, nego joj se približio. Upravo u takvoj blizini čovjeku koji pati kršćanska ljubav postaje vidljiva i vjerodostojna.
.jpg)
Ovogodišnja proslava ponovno je bila prigoda da župljani, hodočasnici i brojni Usorani raseljeni diljem svijeta u molitvi obnove povezanost sa svojim zavičajem i vjerom svojih predaka te sv. Roku preporuče svoje obitelji, bolesne i sve koji prolaze kroz različite životne kušnje.
Podsjetimo, posebna pobožnost Sv. Roku u Sivši, župi nastaloj 1802. odvajanjem od Komušine, povezana je i s teškim iskustvima epidemija koje su u prošlosti pogađale usorski kraj. U tim su se vremenima vjernici utjecali njegovu zagovoru, a zahvalnost i molitva prenosile su se s naraštaja na naraštaj. Zbog toga Rokovo u Sivši nije samo godišnja proslava jednoga sveca nego i važan dio vjerskoga i zajedničarskog identiteta ovoga kraja.
Ž.Š., Ž.I, KT