Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica
pon, 21. prosinca 2020. 12:17
Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica prigodom najradosnijeg kršćanskog blagdana uputio je božićnu poruku koju prenosimo u cijelosti.
„Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, u ove dane progovori nam u Sinu“ (Hebr 1,1).
To su riječi s početka Poslanice Hebrejima. Njih slušamo, odnosno čitamo u liturgiji božićne Danje mise.
Više od 30 puta, godinu za godinom, u prigodama slavljenja najradosnije kršćanske svetkovine – Božića, i ja sam se, kao vaš biskup, vama i brojnim tisućama drugih članova naše biskupijske zajednice, koji u međuvremenu – zbog svoga prelaska u vječnost ili uslijed ratnog vihora - nisu više među nama, obraćao radosnom i utješnom porukom, sadržanom u jednoj od brojnih omiljenih božićnih pjesama:
Činim to i u prigodi ovogodišnjeg Božića kojega zajedno sa stotinama milijuna kršćanskog puka diljem zemaljske kugle slavimo – kao ni jednog ranijeg – u neuobičajenim i nenaviklim životnim okolnostima prouzročenim aktualnom pandemijom koronavirusa. Ona nam je nametnula brojna fizička ograničenja, prouzročila nemale duševne tjeskobe i nemire i time ozbiljno ugrozila psihičko zdravlje mnogih te unijela u mnoge od nas svakodnevnu bojazan od teških oblika bolesti pa i od same smrti.
Radosna poruka Neba stanovnicima Zemlje
Pa ipak, i ovoga Božića odzvanjat će u liturgiji Mise polnoćke, na kojoj će jedni od vas biti nazočni, a drugi ju pratiti u svojim domovima putem medijskih pomagala, utješne, smirujuće riječi velikog starozavjetnog proroka Izaije:
„Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku“! (Iz 9,1).
I ovog Božića dolazim – još jednom i ja k vama, mnogima od vas također na „virtualan način“ – da vas podsjetim na bitni sadržaj božićne svetkovine. Želim to učiniti, osim pomoću svetopisamskih riječi iz božićnih misâ, također i pomoću nekih od znakovitih riječi iz poznatih i dragih nam božićnih pjesama koje izriču vjeru i duhovnu jakost i pravilnu životnu usmjerenost brojnih generacija naših predaka, koje su ih rado i radosno pjevale.
Što to? Ono što slušamo, odnosno čitamo u odlomku Evanđelja Sv. Luke u Misi polnoćki:
„Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se rodio Spasitelj svijeta, Krist Gospodin“ (Lk 2,11).
Koliko smo svjesni da smo spašeni?
Prije dvije tisuće godina ušao je u – grijehom i posljedicama grijeha zaraženu – rijeku čovječanstva od Boga obećani Spasitelj.
Kako i zašto to i zašto tako?
Zato jer ono, tj. Božje utjelovljeno „čovjekoljublje i dobrostivost“ – kao „Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka, dođe na ovaj svijet“(Iv 1,9). Nažalost, „k svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše“ (Iv 1,11) – kako tvrdi apostol i evanđelist Ivan na početku svoga evanđelja, a što slušamo na božićnoj Danjoj misi.
Kako bijaše tada, slično se zbiva i danas! Mnogi „njegovi“, tj. mnogi članovi ljudskog roda nisu tada bili, a nisu ni danas spremni odreći se bezbožnosti i svjetovnih požuda (usp. Tit 2,12), o čemu piše apostol Pavao u već spomenutoj poslanici. Sv. Pavao nam također – na istom mjestu dozivlje u pamet prevažnu istinu, kako Spasitelj Isus Krist sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod koji je revan u djelima ljubavi (usp. Tit 2,14).
Apostol Ivan, u već spomenutom odlomku svoga evanđelja, sa sigurnošću nam donosi utješnu istinu da „Sin Boga Oca i Bog sam“ – koji „s Neba na zemlju siđe k nam“(Djetešce nam se rodilo) – svima„onima, koji ga primiše, dade vlast da postanu djeca Božja“ (Iv 1,12).
Slavimo Božić opuštenije, mirnije, intenzivnije
Ovogodišnji Božić slavimo – prisilno distanciranije nego što smo navikli slaviti – bez onog često površnog, neodgovornog, ispraznog, čisto vanjskog ugođaja i uživanja. Imamo sada pravu prigodu da – osobno i zajedno sa svojim ukućanima i drugim svojim bližnjima – razmislimo i prokomentiramo:
kakvi smo mi prema sebi i jedni prema drugima, prema članovima naše župne zajednice, redovničke ili biskupijske;
da razmislimo i o ovome što nas je sve – i zašto – snašlo i kako ovu aktualnu krizu pandemije podnosimo;
da se ispitamo kakva nam je vjera u Boga, našega Stvoritelja i Spasitelja;
naša vjera u utjelovljenog i u betlehemskoj štali rođenog Sina Božjega, Isusa Krista;
naša vjera u njegovo obećanje da nam je u našem svakodnevnom životu – kao otkupljenicima – zajamčena Božja pomoć i potpora, da bismo bili u stanju razumno, umjereno, pravedno i pobožno živjeti u sadašnjem svijetu (usp. 2,12), kako nas potiče i apostol Pavao u svojoj već spomenutoj poslanici koju slušamo, odnosno čitamo u božićnoj liturgiji?!
To i tako se očekuje od nas koji, kao kršćani, za sebe tvrdimo da smo svojom vjerom primili u svoj život „Svjetlo istinito“, koje je u božićnoj noći definitivno i neugasivo zasjalo nad ljudskim rodom i koje želi obasjavati svako ljudsko srce, svaki um, svaki život i životnu sredinu i životnu situaciju – pa tako i ovu našu sadašnju!
Božić u svakodnevlju – najsigurnija „vakcina“
Dolazak k nama utjelovljenog Boga – Božića trebamo slaviti, ne samo jedan dan u godini, na svetkovinu Božića, nego svaki dan! Jer, On se želi nastaniti, udomiti trajno u našem srcu, makar mu ono moglo ponuditi tek skromne, siromašne, ali ipak od grijeha očišćene jaslice! On iz tih jaslica našeg spremnog srca želi upravljati i pomagati naše kršćansko, apostolsko, mirotvorno djelovanje u našem životnom okruženju, a koje je, kako znademo, često zaraženo nerazumnim, nepravednim, vlastohlepnim, sebičnim, neumjerenim, površnim i besplodnim stilom i načinom življenja.
A to je daleko opasnija i pogubnija – duhovna „pandemija“, koja smrtonosno hara već dugo vremena našom životnom sredinom. Ona čini naš zemaljski život rastrganim, nezadovoljnim pa i nesretnim; ali ona ugrožava i naš vječni život!
Utjelovljena Božja vječna Ljubav, očitovana u nevinom božićnom Djetetu Isusu – najučinkovitija je i nama najpotrebnija „vakcina“ za naš – u Božjim očima, uspjeli život. Trebamo je svakako svi dobiti i posjedovati! Nju nam je osigurao i nudi božanski Liječnik – za nas najpouzdaniji i najpotrebniji – da nas samim sobom prožme iznutra, da nam unese vrlo potreban duševni mir i učini nas istinskim mirotvorcima, „Milosrdnim Samaritancima“ u našoj životnoj sredini!
S Božjim „cjepivom“ u novu godinu
Draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju,
potičem vas sve da se u duhovnoj povezanosti s brojnom drugom kršćanskom braćom i sestrama, i sami istinski potrudimo da se Božje „istinito Svjetlo“, „koje po vjeri sja u našem duhu, odrazi i u našem životu i radu“ (Zborna Zornice) također i tijekom svih dana i nove Godine spasenja 2021. – kako bi nam ona bila doista blagoslovljena i za našu vječnost plodonosna!
Zahvaljujem vam svima za vašu postojanost u vjeri Kristove Crkve, koja je bila vjera i vaših predaka, i u svome poslanju u vašem životnom okruženju tijekom svih dosadašnjih 35 zajednički proživljenih godina. Zahvaljujem vama i svim drugim našim dobročiniteljima i za svu vašu dosadašnju suradnju u našim zajedničkim naporima oko proslavljanja Božjeg Imena, oko širenja Kristova kraljevstva i oko rada na spasenju besmrtnih duša naših suvremenika na području naše biskupije kao i izvan nje!
Čestit Božić, sveto Isusovo porođenje, te duševnim mirom i Božjim blagoslovom i utjehom prožetu godinu 2021. – želim od srca svima vama! Zazivam i majčinsku pomoć i zaštitu Presvete Djevice i Bogorodice Marije, Majke Crkve i Majke svih naroda na sve vas, kao i na svu onu mnogobrojnu našu braću i sestre koji, rastjerani po raznim stranama svijeta, još uvijek čeznu za dostojnim, održivim povratkom u svoje prisilno napuštene rodne župe, na svoju očevinu i djedovinu, u svoju ovdašnju biskupiju.
Ž.I., KT