Na drugi korizmeni petak misnom slavlju je predsjedao i propovijedao fra Stipan Radić, dijecezanski ravnatelj Papinskih misijskih djela (PMD) za Vrhbosansku nadbiskupiju i župnik župe Sv. Ane u Banbrdu, Lepenica. Tema propovijedi je bila Misionari iz hrvatskog naroda u općem misijskom poslanju Crkve.

Prije misnog slavlja pobožnost križnog puta predvodio je župnik katedralne župe i sarajevski dekan preč. Mato Majić uz asistenciju i animiranje bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Na početku misnog slavlja fra Stipana Radića, svećenike, đakona, bogoslove, časne sestre i ostale vjernike pozdravio je prepošt Vrhbosanskog kaptola i rektor katedrale mons. Ante Meštrović.
 

Osvrćući se na evanđeoski ulomak, fra Stipan je podsjetio na značajnu ulogu Hrvata u svijetu misijskog poslanja. „Prihvaćajući kršćanstvo, Hrvati vjernici prihvatili su i ozbiljno shvatili Kristovu zapovijed da učine sve narode njegovim učenicima i uče ih čuvati ono što im je On zapovjedio. Nisu se zatvorili u svoje nacionalne i državne granice, nego su se spremno odazivali Kristovom pozivu i išli među druge narode i donosili im Radosnu vijest“, rekao je fra Stipan podsjetivši kako se kao prvi hrvatski misionar, prvi hrvatski proglašeni svetac i mučenik, spominje Sv. Nikola Tavelić.
 

„Rodio se u Šibeniku oko 1340. Svoje prvo misionarsko iskustvo imao je u BiH, gdje je došao oko 1372. U BiH je širio kršćanstvo 12 godina – do 1384. – kada se upućuje u Svetu zemlju Palestinu, s još trojicom subraće franjevaca. U Jeruzalemu je 14. studenog 1391. svoje propovijedanje opečatio mučeničkom smrću. Proglašen je svetim 21.lipnja 1970. U tom vremenu spominje se i Marin iz Kotora kao hrvatski misionar među Mongolima. Od vremena prvih hrvatskih misionara pa do danas velik je broj hrvatskih misionara i misonarki koji su na svim kontinentima zemaljske kugle širili Radosnu vijest riječima i djelima ljubavi. Neki od njih, poput prvog hrvatskog misionara Sv. Nikole Tavelića, podnijeli su mučeničku smrt“, kazao je propovjednik.

Podsjetio je i na ovovremene misionare i misionarke iz Crkve u Hrvata. „Zadnje tri misionarke iz hrvatskog naroda su tri sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije (s. Ivka Lučić, s. Elizabeta Žuljević, s. Franciska Ivanović), koje su ovdje primile Misijski križ i poslanje 21. listopada prošle godine i otišle u misije u Ugandu. Trenutačno imamo 82 misionara/ke u 27 zemalja Afrike, Latinske Amerike, Azije, Oceanije i u misijskim područjima Europe – 59 misionarki i 23 misionara“, naveo je fra Stipan.

Svako misijsko zvanje, nastavio je, zaslužuje posebnu pozornost i svako je otvorena knjiga životnog evanđelja i pouka nama kako slijediti Krista u služenju i žrtvovanju za braću ljude, osobito služiti onima koji još nisu čuli za njegovu Radosnu vijest. „Čitajući misijsko glasilo Radosnu vijest i druge izvore o hrvatskim misionarima možemo pratiti njihov rad i uvjeriti u njihovu požrtvovnost i plemenitost. Ovom prigodom spomenuo bih tri svijetla primjera iz novije povijesti. O. Anto Gabrić – rođen je u Metkoviću 28.2.1915., pohađao Isusovačko sjemenište u Travniku i otišao 1938. u Bengaliju u Indiji. Potječe iz uzorne i brojne kršćanske obitelji – osmero djece. Umro je u Kalkuti u Indiji 20. listopada 1926. i pokopan u misijskoj postaji Maria Polli“, naveo je propovjednik.

Drugi primjer je s. Marija Petković – rođena također u brojnoj obitelji s osmero djece 10. prosinca 1892. u Blatu na Korčuli. „Osnovnu školu počela je pohađati s pet godina, a završila je s 11 godina. Utemeljiteljica je redovničke zajednice Kćeri milosrđa Sv. Franje. Godine 1940. otišla je u misije u Argentini, gdje je ostala do 1952. Vratila se u Rim i umrla u Rimu 9. srpnja 1966. godine. Ona je zaštitnica hrvatskih misionara. Kao posljednjeg spominjem fra Vjeku Ćurića, bosanskog franjevca, koji je rođen 26. travnja1957. u obitelji od šestoro djece. Ubijen je u Ruandi 31. siječnja 1988. Još za života nazivali su ga Afričkim Oscarom Schindlerom, Robinom Hoodom, herojem i svecem zbog njegove zauzetosti za njegovu crnu braću ili gare, kako ih je on nazivao. Osim što im je prenosio Radosnu vijest, opismenjavao ih, učio različitim zanatima i kako obrađivati zemlju da dadne što više ploda, spasio ih je na tisuće s obadvije zaraćene strane u bratoubilačkom ratu krajem prošlog stoljeća“, naglasio je fra Stipan kazavši kako je danas najveći spomenik fra Vjeki Centar Otac Vjeko u kojem se školuju tisuće djece.
 

„Ako je ljubav mjerilo svetosti, a trebala bi biti, onda su je naši misionari ispunili. Oni su uzor svima nama kako živjeti Evanđelje Isusa Krista. Ne moramo ići u daleke krajeve da bismo to radili. To možemo činiti svi tamo gdje nas je Bog i naše životno poslanje rasporedilo. Zato ima pravo papa Franjo kad naglašava da su svaki muškarac i svaka žena jedna misija da svi imamo misijsko poslanje. A misionari u dalekim zemljama naša su ispružena ruka koja nam pomaže da ispunimo Kristovu zapovijed: ꞌ…učinite mojim učenicima sve narode…!ꞌ Mi to možemo činiti pomažući ih na različite načine…“, poručio je fra Stipan.

Nakon popričesne molitve rektor katedrale mons. Meštrović zahvalio je predvoditelju misnog slavlja i propovjedniku fra Stipanu i najavio temu i propovjednika za slijedeći korizmeni petak.

KT