Sarajevo

Tijelovo u sarajevskoj katedrali


Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, 11. lipnja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova svečano misno slavlje predvodio je preč. Mato Majić, katedralni župnik uz sudjelovanje redovnica raznih družbi, bogoslova i drugih vjernika.

Foto: KTA

Foto: KTA

Na početku mise župnik Majić je podsjetio da je, kako je ranije najavljeno, današnje središnje misno slavlje u sarajevskoj prvostolnici trebao predvoditi nadbiskup metropolita vrhbosanski Vinko kard. Puljić, koji je prihvatio da umjesto toga podijeli sakrament sv. krizme u Žepču što ranije nije bio u mogućnosti zbog pandemije koronavirusa.

Uvodeći pak u misno slavlje potaknuo je vjernike da slave Boga, njegovu ljubav, „tu tajnu njegove trajne prisutnosti s nama i među nama pod prilikama kruha i vina“.

U prigodnoj propovijedi preč. Mato je, govoreći o svetkovini Tijelova, „toj čudesnoj tajni Božje ljubavi“, podsjetio kako je jedna vjernica, diveći se otajstvu ove svetkovine, predložila jednom svećeniku da se na ovaj dan „ne bi trebalo ništa propovijedati, jer je ta čudesnost Božje ljubavi za vjernike tolika da bi trebalo samo kleknuti, pasti pred tom tajnom, toj ljubavi, pokloniti joj se, razmišljati i trajno zahvaljivati, bez ijedne riječi“.

Posvijestio je da je Isus svojim tijelom i krvlju zapravo „povezao svu prirodu i cjelovitoga čovjeka“ čime je, kako je pojasnio, „sve posvetio i svemu dao Božansku nazočnost“. „Ne samo da kruh postaje tijelo Kristovo, nego sve“, kazao je župnik Majić dodavši da čovjek po svojoj naravi ipak nerado daje sebe, već mnogi radije uzimaju ono što je tuđe, što, kako je kazao, je uzrok i tolikih ratova. Istaknuo je pak da je Isus drugačiji jer postaje kruhom koji nas hrani, ali i više od toga – kruhom koji nam daruje život vječni.

Pozvao je vjernike da dopuste da ih istinski dotakne otajstvo svetkovine Tijelova, kako ne bi ostali „hladni na Božju ljubav koja ih zahvaća, i iz koje niču“. „Ovaj nas dan želi poučiti – poziva nas da ne može glasnije – da odgovorimo na tu ljubav i da i sami postanemo takva ljubav“, rekao je župnik Majić podsjećajući da su mnogi, poput kraljeva Salomona i Davida, željeli vidjeti naviještenog Spasitelja, ali da to nisu dočekali. „Meni i tebi je dano, a i dalje ostajemo hladni. Kod vatre smo, a nismo se ogrijali. Kod učitelja smo, a slabo smo naučili ljubiti“, poručio je, među ostalim, javlja KTA.

Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale uz pobožno sudjelovanje svih vjernika.

Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Spomenimo kako se svetkovina Tijelova slavi u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Oltarskog Sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano najvažniji poticaj za uvođenje ovog blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću. Za cijelu Crkvu ovu je svetkovinu 1264. propisao papa Urban IV. U hrvatskom se jeziku za ovu svetkovinu pored naziva Tijelovo koristi se i naziv Brašančevo.

J.P., KT