Sarajevo

Tko češće na smrt misli, čestitije živi

Kard. Puljić slavio misu za pokojne Bogu posvećene osobe koje su djelovale u Vrhbosanskoj nadbiskupiji


Večernju svetu misu u sarajevskoj katedrali na Dušni dan 2. studenog vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić slavio je za sve pokojne nad/biskupe, svećenike, redovnike i redovnice koji su živjeli i djelovali na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije.

Foto: J.P.

Foto: J.P.

Koncelebrirali su katedralni župnik i profesor na sarajevskom KBF-u vlč. Oliver Jurišić, te umirovljeni svećenik vlč. Marko Stipić, nekadašnji misionar.

U sjećanje na one prije nas
Sveta misa okupila je i nemali broj vjernika, među kojima su bile brojne redovnice različitih družbi.

Na početku misnog slavlja kardinal je podsjetio kako se već tradicionalno na večernjoj misi Dušnog dana posebno moli za sve pokojne nad/biskupe, svećenike, redovnike i redovnice koji su živjeli i djelovali na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije.

Nakon svetopisamskih čitanja, nadbiskup u miru u prigodnoj propovijedi spomenuo je kako danas posebno molimo za one duše koje su živjele na ovoj zemlji, koje su pošle ispred nas a nisu dospjele u raj, nego su u čistilište, odnosno na mjesto gdje treba okajati grijehe. „Jer ispovijed oprašta grijehe, ali 'odpokoriti' ih – to moramo na ovoj zemlji, a narod kaže – bolje na ovom svijetu, nego na onom svijetu. Zato one duše koje su u čistilištu trebaju naše molitve. Na poseban način ta molitva dolazi u vremenu kada i priroda pokazuje svoju ćud, da ima svoj kraj (...) Kao da nam kaže – evo, čovječe, što si: list života. Otrgneš se i ideš u zemlju. Međutim, tijelo ide u zemlju, ali duh ide pred Božje lice. I sada, Bog je onaj koji će odrediti, odnosno bolje reći – naš životni stav će odrediti: hoćemo li u raj ili u čistilište ili u pakao. Bog ne stavlja nikoga u pakao – mi sami sebe stavljamo tamo odbacujući Božju ljubav. A u čistilište dospijevaju one duše koje za života nisu učinile dovoljno pokore. Nisu otkajali ono što su životom navukli“, objasnio je kard. Vinko.

Ne bojati se razmišljati o smrti
U nastavku je naznačio kako smrt nekako plaši čovjeka. „A znaš što posebno plaši – nekad je to manjak vjere, a nekad to što je nakon smrti?! To pitanje na koje ne znamo pameću svojom odgovoriti. Ne znamo svojom znanošću odgovoriti. I pred tim pitanjem čovjek strahuje. Zato često je potrebno hrabriti da nadvladamo strah jer u društvu kad spomeneš smrt – 'ah, nemoj to spominjati'; nećeš tome uteći, još nije nitko izmakao, pa nećemo ni mi (...) Lijepa rečenica koju rado ponavljam: Tko češće na smrt misli, čestitije živi. Čovjek mora biti svjestan – pa, moram računati jednog dana stat mi je pred lice Božje, čime, kako?! Kakav ću biti? Evo, na to pitanje odgovara upravo Krist uskrsli koji nam je zajamčio: Tko mene blaguje živjet će uvijek“, obodrio je kardinal okupljeni vjerujući puk.

Nakon blagoslova, nadbiskup u miru predmolio je odrješenje pokraj grobnice u kojoj se nalaze posmrtni ostaci trojice vrhbosanskih nadbiskupa i metropolita: Marka Jozinovića, Smiljana Franje Čekade i Marka Alaupovića.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a izravno ga je prenosila Radio Marija BiH.

Inače, Dušni dan – koji se na vanjski način već dan prije počinje slaviti – za kršćanina je prilika da za svoje pokojne učini ono najvrjednije – za njih moli – izmoli potpuni oprost, eventualno dade slaviti svetu misu. Lijepo je grobove pokojnika držati urednima, na njima upaliti svijeće i donijeti cvijeće, no kudikamo je bolje za pokojnike moliti. U tom majka Crkva sama daje najljepši primjer, jer ona za vjerne mrtve ne prestaje moliti.

J.P., KT