Tradicionalno čestitanje Božića nadbiskupu


U prostorijama nadbiskupove rezidencije redovnice, redovnici i svećenici koji djeluju na području grada Sarajeva okupili su se 24. prosinca na tradicionalnom zajedničkom čestitanju Božića vrhbosanskom nadbiskupu.

Čestitanju je nazočilo 50-ak klerika i redovnika/ica, među kojima su bili: apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto, vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić te provincijalke: s. Marija-Ana Kustura (Služavki Maloga Isusa), s. Kata Karadža (Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije) i s. Julijana Djaković (milosrdnica).

U ime nazočnih čestitku je izrekao generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Najprije je podsjetio da je Božić misterij koji uči kako na osobnoj razini obnoviti dostojanstvo djece Božje, te na temelju apostolskog pisma pape Franje Čudesan znak o značaju i važnosti božićnih jaslica istaknuo tri značajke proslave najradosnije kršćanske svetkovine.

Susresti se s Bogom

Prvu je, u kontekstu prizora koje pružaju jaslice pune različitih figurica, naslovio Dočekati Isusa: susret. "U tom susretu, figure i likovi zasjaju u svom punom sjaju i ljepoti, ožive i postanu 'prvi svjedoci onoga bitnoga, to jest dara spasenja koje se daje' (AS, 5). Bez tog susreta, teško je osjetiti i vidjeti jedinstvenu ljepotu božićnog događaja (...) Božić je prigoda obnoviti memoriju susreta s Bogom da bi taj događaj sačuvao svoju svježinu i ljepotu, i da bismo mi sačuvali osjećaj punine našem životu", rekao je mons. Ćosić te kao drugu točku istaknuo: Prihvatiti Isusa: siromaštvo duhom.
Spomenuo je da se u napuljskom Povijesnom muzeju nalaze jaslice Cuciniello sa 160 figura ljudi, 80 figura životinja i 450 minijaturnih objekata, koja prigovaraju vjerniku svojom simbolikom. "Zbog današnjeg načina slavljenja Božića, u opasnosti smo da ne uočimo dva sigurna puta koji vode do Boga. To su, s jedne strane, put ljubavi koji nas potiče da svoj život učinimo svakodnevnim darom Bogu, upravo onako kako se Bog, u Djetetu Isusu, nama darovao; s druge strane, put poniznosti koja se očituje u većoj otvorenosti, slušanju i uvažavanju drugoga, u brizi za ono što je dobro i izgrađuje, u prihvaćanju kritike, u sposobnosti i volji učiti od drugoga, u spremnosti služiti jedni drugima", rekao je generalni vikar i poentirao u trećoj točki Rasti s Isusom: svetost. "U likovima Marije i Josipa, a nadasve u figuri Djeteta Isusa možemo osjetiti 'Božju prisutnost u svom životu' i razmišljati 'o tome kako je naš život dio Božjeg života' (AS, 8). Bog, u Djetetu Isusu, od nas zahtijeva sve i ne želi da se zadovoljimo osrednjim i nedosljednim životom. Zauzvrat nam nudi pravi, istinski život, sreću za koju smo od početka stvoreni. To, pak, znači da se, takoreći, stupanj kršćanskog slavljenja Božića mjeri po onoj pavlovskoj: 'Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist' (Gal 2,20). Odnosno, po tome koliko smo oblikovali cijeli svoj život po Isusovu životu. Ili, jednostavno rečeno, po tome koliko smo napredovali u svetosti koja počiva na istinskom štovanju Boga i na djelatnoj ljubavi prema bližnjemu", kazao je mons. Ćosić te ukazao kako je svima nazočnima povjerena zadaća triju mudraca - biti učenici misionari, "navjestitelji velikog otajstva naše vjere o Bogu koji je postao Emanuel, s nama Bog". U tom duhu nadbiskupu je čestitao i zaželio blagoslovljenu novu 2020. godinu.

Ne smijemo se skrivati

Vrhbosanski je nadbiskup u svome odgovoru na čestitku zahvalio svim čestitarima te u kontekstu nadolazeće nove godine ukazao kako je cijeli čovjekov život „hod u susret Gospodinu“. „Danas, kada čestitamo Božić, želimo imati udio u tom otajstvu Božjeg uprisutnjenja po Utjelovljenju Isusa Krista koji se rodio kao malo dijete da bi postao Bog s nama. Sada, u međusobnom čestitanju, želimo da i mi zajedno budemo s Bogom. Biti s Bogom znači osloboditi prostor za Boga i osloboditi srce od svake mržnje, predrasude, gorčine, sebičnosti i oholost. Bog se malenima očituje. Valja poći putem malenosti i poniznosti“, kazao je kardinal te istaknuo kako se Crkva ne smije skrivati jer se Bog po njoj očituje. „Ne smijemo pobjeći pred odgovornošću i radom na njivi Gospodnjoj, nego stati za trenutak te sebe naći i osloboditi se nepotrebne trke i žurbe da bismo bili sposobni susresti čovjeka i Boga“, rekao je nadbiskup. Potom je progovorio o krizama u društvu ali i u Crkvi naglasivši kako se urušava kultura komunikacije. Odatle je na tragu riječi pape Benedikta XVI. ukazao da kršćanstvo donosi radost – i ako je nema onda je „upitan identitet našega kršćanstva“.

„Nakon  rata i poraća mnogi su obeshrabreni stanjem na terenu. Vidimo da se pojedine ljude, koji su u vrijeme rata napustili ovu zemlju, sada prikazuje kao heroje. Sada, kada smo se najvećim dijelom materijalno obnovili, valja pristupiti obnovi morala i duha te raditi na ostanku i opstanku. Ne smijemo popustiti mjerilima ovoga svijeta, nego snagom vjere i otajstva Utjelovljenja i Rođenja Isusa Krista, pronaći nove putove i u ovakvoj stvarnosti svjedočiti, hrabro naviještati i izgarati Kristovim duhom i slijediti svoga Gospodina i na križnom putu. Valja se trgnuti iz letargije, umornost i nametnite sumornosti te unijeti više žara i poleta u naviještanje i svjedočenje Onoga koji je svojim Utjelovljenjem ušao u naš osobni život i život čovječanstva“, poručio je kardinal Vinko te čestitajući Božić zaželio da geslo Sinode Vrhbosanske nadbiskupije – Sve obnoviti u Kristu, uistinu zaživi u ovoj mjesnoj Crkvi i svim njezinim članovima.

Čestitari su se potom zadržali u ugodnom druženju uz prigodnu zakusku.

KT