Nakon jutarnje molitve časoslova u banjolučkoj prvostolnici rektor katedrale, preč. Pero Ivan Grgić, upoznao je đakone s poviješću banjolučkih katedrala. Tako je naveo da je stara bila srušena u potresu 1969. te ju više nije bilo moguće obnoviti, pa je nakon uklanjanja ruševina izgrađena sadašnja u modernom stilu. U njoj se nalazi i kapelica posvećena Bl. Ivanu Merzu kao i relikvije ovoga blaženika rođenog u Gradu na Vrbasu. U kripti su i grobnice banjolučkih biskupa: Marijana Markovića, Dragutina Čelika i Alfreda Pichlera, dok je biskup Jozo Garić sahranjen u Grazu, gdje je umro za vrijeme Drugog svjetskog rata prilikom povlačenja hrvatske vojske i civila.

Posjet banjolučkom Caritasu

Đakoni i voditelj Đakonske pastoralne godine mons. Pavo Jurišić posjetili su i Caritas Banjolučke biskupije gdje im je ravnatelj mons. Miljenko Aničić predstavio rad ove karitativne ustanove. Tako je među ostalima kazao kako je Caritas u teškim uvjetima rata i poslijeratne obnove nastojao pomoći ljudima u tim krajevima. Podsjetio je da Banjoj Luci nije bilo direktnih ratnih sukoba, ali su se dogodili progoni katoličkog življa, tako da je došlo do velikog egzodusa katolika. „Crkve su rušene, neki svećenici i laici su ubijani iz mržnje prema katoličkoj vjeri, a srpske uniformirane osobe uz pomoć vojske  nose odgovornost za ova događanja tijekom rata. Uza sve to Caritas vrši svoju zadaću i pred očima ima čovjeka u nevolji, ne gleda ni kako se koji zove ni kojoj etničkoj ili vjerskoj grupi pripada“, poručio je mons. Aračić.

Boravak u Banjoj Luci đakoni su iskoristili i za posjet trapističkom samostanu Marija Zvijezda gdje ih je dočekao brat Franjo Apanović. Najprije im je progovorio o početcima trapističke povijesti u ovim krajevima, vremenu kada je samostan nastajao dolaskom prvoga trapista i utemeljitelja Franza Pfannera 1869. Iznio je kako je nekada u Mariji Zvijezdi bilo i po 230 članova iz devet različitih zemalja, među njima: liječnika, fizičara, matematičara, biologa, teologa i zanatlija koji su donijeli prosvjetu i kulturu u ove krajeve. Poslije Drugog svjetskog rata komunističke vlasti oduzele su redovnicima svu imovinu, a samostan su pretvorili u ortopedsku kliniku, tako da trojica preostalih trapista danas koriste samo crkvu i manji dio zemljišta uključujući i groblje. U kripti crkve moguće je pogledati stalnu izložbu o trapistima, a uz sakralni prostor nalazi se i mala radnja u kojoj se mogu nabaviti čuveni trapistički sir i ostali proizvodi trojice preostalih redovnika. Ovdje su đakoni obavili pobožnost Križnog puta.

Posljednja postaja posjeta Banjoj Luci bio je franjevački samostan Petrićevac gdje im je domaćin bio gvardijan fra Domagoj Šimić s ostalom subraćom. Upoznajući ih s turbulentnom poviješću samostana, koju se usporedio s poviješću BiH, fra Domagoj im je rekao: „Ta je povijest kao i povijest Bosne i Hercegovine, turbulentna i teška, gdje se stalno razaralo (bilo da se radilo o ratovima ili potresu) i ponovno podizalo iz ruševina. Početci ovoga samostana udareni su postavljanjem kamena temeljca 1873., iako je franjevačka prisutnost na području krajine mnogo starija. Zadnje rušenje bilo je 7. svibnja 1995. kada su naoružana 'uniformirana lica' Republike Srpske podmetnuli eksploziv i crkvu srušili, a samostan zapalili. Braća su ponovno 1996. započeli obnovu samostana, a dolaskom pape Sv. Ivana Pavla II. u Banja Luku započela je i izgradnja samostanske crkve.“

Preko Podmilačja do Travnika

Po odlasku iz Grada na Vrbasu đakoni i njihov voditelj uputili su se u svetište Sv. Ive u Podmilačju. Tu su obavili pobožnost ovome svecu te su razgledali izgradnju kompleksa ovoga svetišta. Župnik fra Filip Karadža s kapelanom fra Nikolom Neimarevićem rado su susreli goste te su đakoni okrijepljeni duhovno i materijalno nastavili put prema Travniku.

U Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić dočekali su ih duhovnik don Jakov Kajinić i prefekt don Josip Dedić. U crkvi Sv. Alojzija, gdje se nalazi i grob Sluge Božjega Petra Barbarića, slavili su svetu misu koju je predvodio mons. Jurišić, a propovijedao je đakon fra Zdenko Frljić. U propovjedi je usporedio duhovnost Sv. Male Terezije, Petra Barbarića i Sv. Alojzija Gonzage, koji su u mladosti postali zreli plodovi neba živeći i ostvarujući krjeposti vjere, nade i ljubavi. Po završetku sv. mise i večere uslijedio je povratak u Sarajevo.

Posljednjega dana duhovno-studijskog putovanja, u četvrtak 4. ožujka predviđen je obilazak nadbiskupijskih i redovničkih ustanova u Sarajevu, kao i prostorija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

P. J., KT