Međugorje

Ukopan don Angelo Bartulica


Svećenik Banjolučke biskupije don Angelo Bartulica koji je preminuo 13. srpnja u Caritasovu domu "Betanija" u Čapljini u 51. godini života i 16. godini svećeništva, ukopan je u petak, 19. srpnja u međugorskom groblju „Brzomelj“.

Misu zadušnicu slavio je banjolučki biskup mons. Željko Majić uz koncelebraciju 11 svećenika, javlja KTA.

U prigodnoj propovijedi progovorio je o životu don Angela. Naime, don Angelo Petar Bartulica rođen je 29. lipnja 1974. u St. Josephu u američkoj saveznoj državi Missouri u obitelji Nikole i Božice rođ. Krešić, koji uz don Angela imaju još četvero djece: Stjepu, don Matu i Nikolu te Ninu.

Misionarski put

Za svećenika biskupije Kansas City - St. Joseph, u državi Missouri - USA, zaređen je 20. prosinca 2008.

„Kako se odlučio za svećeništvo sam je rekao u jednom intervju koji je objavljen 14. veljače 2017.: 'U mladosti me je interesirala kriminalistika i mislio sam da ću se cijeli život baviti tim poslom. Zato sam i upisao i završio fakultet kriminalistike. Želja mi je bila postati agentom FBI-a. No, nešto mi je govorilo da se trebam preobratiti, intenzivnije živjeti duhovnim životom. Stoga sam upisao teologiju i nakon šest godina zaređen sam za svećenika'.

U rodnoj Biskupiji započeo je svoje svećeničko služenje u službi župnika u samom gradu Kansas Citiy-u. Boljelo ga je nasljeđe rasizma koji se osjećalo u gradu njegova svećeničkoga djelovanja kao i netolerancija prema sve većem broju migranata, posebno iz Afrike. Stoga je ozbiljno razmišljao o odlasku u afričke misije i da svoj svećenički život posveti misijama. No, susret s biskupom mons. Franjom Komaricom u listopadu 2015. njegovu želju za afričkim misijama preusmjerio je prema misiji u Bosni i Hercegovini, odnosno prema pastoralnom radu u Banjolučkoj biskupiji“, ispripovjedio je mons. Majić prisjećajući se don Angelovih riječi: „Nisam mnogo razmišljao i brzo sam prihvatio biskupov poziv. Od prvoga dana imao sam osjećaj da je Banja Luka pravo mjesto za mene“.

Tijekom osam godina djelovanja u Bosni bio je upravitelj župe Šimići, župnik u Novoj Topoli, upravitelj župe Bos. Aleksandrovac te ponovno župnik Nove Topole.

„Preminuo je, kako nam je svima poznato, u subotu, 13. srpnja u Caritasovu domu za starije i nemoćne s hospicijem Betanija u Čapljini. Dok Boga molim da primi njegovu dušu, iskreno zahvaljujemo svima koji su uložili napor oko njegova zdravlja i dostojanstvenoga života u teškoj bolesti: Osoblju SKB-â u Banjoj Luci, Dubrava – Zagreb i Mostar kao i osoblju Caritasova doma Betanija koji su ga rado primili i bili spremni na dugotrajnu njegu te svima koji su se na razne načine brinuli oko narušenoga njegova zdravlja i u molitvi preporučivali Bogu njegovo ozdravljenje i duhovno spasenje“, istaknuo je biskup Željko.

Domovina je naša na nebesima

Osvrnuo se potom na Poslanicu Filipljanima, pojasnivši kako će Krist, „snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnomu“.

„Naš brat svećenik u ovozemaljskom putovanju od 50 godina imao je tri domovnice - državljanstva: hrvatsko - nasljedno po roditeljima, američko po rođenju i bosansko-hercegovačko, zemlje u koju je 'ponukan Duhom' došao naviještati evanđelje, sakramentalno krijepiti i evanđeoski tješiti malobrojne vjernike povjerenih mu župa, snažno vjerujući u bolju i sretniju budućnost ove zemlje; da se u BiH može stvoriti nešto pozitivno što svijet nije vidio“. No, duboko je bio svjestan da to nešto pozitivno što svijet nije vidio može se stvoriti jedino ako si zagledan u Nebesa, u nebesku Domovinu, ako sve svoje duhovne, umne i fizičke snage povjeriš snazi koja jedina ima moć preobraziti ovo naše bijedno stanje i suobličiti ga svome tijelu slavnome“, pojasnio je mons. Majić.

Podsjetio je potom kako je don Angelo iznimno častio Blaženu Gospu te je već u Americi započeo s, kako ga je on nazvao, projektom 'Jutarnja Zvijezda' koji je imao za cilj širenje pobožnosti prema Isusovoj Majci i našoj majci u Milosti - Blaženoj Gospi. „Sveti Ivan Pavao II., u jednoj od svojih molitva blaženoj Gospi za narod Oceanije, Maku Božju časti kao Zoru kraljevstva Božjega - Zvijezdu mora. Stoga i mi ispraćajući dušu pokojnoga svećenika Angela preporučujemo ga zagovoru nebeske Majke Marije; da ugleda slavno lice njezina Sina i našega Spasitelja, lice puno milosti i istine; da uđe u Domovinu u kojoj više srce nije organ koji pumpa krv kroz žile i koji u svakom času može zatajiti, Domovinu u kojoj je Srce nepresušno vrelo života, ljubavi, milosti, oproštenja, svetosti“, kazao je biskup Željko izrazivši „uime biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i vjernika Banjolučke biskupije pokojnom bratu svećeniku zahvalnost za sve dobro što je kroz devet godina služenja u Banjolučkoj crkvi učinio. Iskrena zahvala i roditeljima koji su ga od Boga kao dar primili, u vjerni odgojili i u svećeništvo radosno darovali.“

Uslijedili su sprovodni obredi koje je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Obitelji pokojnoga svećenika izraze sućuti uputili su i umirovljeni banjolučki biskupi Franjo Komarica i mons. Marko Semren.

Na sprovodu su bile nazočne i brojne redovnice iz Banje Luke (Klanjateljice Krvi Kristove i Misionarke Ljubavi) s kojima je vlč. Angelo redovito slavio sv. misu i bio im na raspolaganju za duhovne potrebe, ali i Školske sestre franjevke hercegovačke provincije Sv. Obitelji.

J.M., KT