Završene duhovne vježbe za svećenike na Plehanu


Duhovne vježbe za svećenike, koje su u župi Sv. Marka na Plehanu u Bosanskoj Posavini započele u nedjelju 16. veljače završene su u četvrtk 22. veljače.

Na temu Duhovni rast svećenika predvodio ih je pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren.

Uz gvardijana fra Antu Tomasa i derventskog dekana preč. fra Ivana Marića sudjelovalo je još 14 svećenika: fra Jozo Gogić, fra Ivan Ćurić, fra Franjo Dalibor Stjepanović, fra Velimir Zirdum, fra Ilija Jerković, fra Mirko Filipović, fra Mladen Jozić, fra Blažen Lipovac, fra Jozo Puškarić, fra Zlatko Matanović, fra Anto Zrakić, fra Darijo Džigumović, vlč. Mato Marijić, vlč. Mato Matasović. Prvoga dana sudjelovao je i trajni đakon vlč. Robert Čabraja.

Susret s Kristom

U uvodnom izlaganju biskup Semren naglasio da su duhovne vježbe za svećenike potrebne kako bi postali malo bolji, poprave od određenih nedostataka i ispune spasonosnim mislima. S puno žara i svjedočki kroz pet je dana govorio o važnosti susreta sa živim Isusom, o izboru duhovnog  poziva, o duhovnom rastu svećenika po biblijskim primjerima, o svećeniku kao odgojitelju Božjega naroda, o tome kako u konkretnom životu prepoznati Božju volju te o zaprekama na putu svetosti i životu u Kristu.

"Cilj je duhovnih vježbi da se čovjek sabere, i bude svjestan Božje blizine i prisutnosti da bi od takvih susreta mogao živjeti, služiti Gospodinu, obnoviti duhovne snage i usmjeriti ih na ono što Isus traži. Za Isusa je uvijek bilo važno da učenici budu s njim. Ovdje u duhovnim vježbama i mi kušamo kroz meditaciji i kontemplaciju biti s njim, primiti od Isusa njegovu nauku i radost propovijedanja Radosne vijesti kako bi je životno širili i riječju i djelom, odnosno ohrabriti vjernike onim čime smo puni. Čovjek kada je pun nečega o tome govori, piše, pjeva, to je poezija, radost koju ižarava oko sebe. U susretu s Isusom punimo se suncem, snagom Isusa Krista kako bi mogli ižarivati tijekom cijele godine. U čovjekovom životu potrebna su intenzivnija razdoblja - bilo molitve, bilo duhovnih vježbi, jer za svaki uspjeh traži se napor, ljubav, određeno znanje kako bi u nečemu uspjeli. U ovim vježbama koje činimo u zajedništvu, u susretu s Isuson Kristom rasvjetljavamo naše pojedine datume susreta s Kristom živim. Bez tih susreta s njim živim nemoguće je živjeti svećenički život, nemoguće je svjedočiti svećenički život, nemoguće je biti ono svjetlo, svijeća koja gori i izgara da bi svjetlila", neke su od poticajnih i ohrabrujućih poruka biskupa Semrena.

Vjera i djela

Nakon pokorničkog bogoslužja u četvrtak, 20 veljače, u kojemu je biskup Semren svećenicima povjestio da su kao Kristovi predstavnici pozvani napose u sakramentu pomirenja - ne biti strogi, niti popustljivi, nego poput Samaritanca milosrdni slijedilo je misno slavlje, kojim su službeno završene duhovne vježbe.

U prigodnoj homiliji biskup Semren posvjestio je kako se "naša vjera najjače očituje njezinim življenjem u svagdanjem životu".

"Vjera koju ispovjedim ustima je prihvatljiva samo ako se izražava i djelima. Također i djela se čine u logici muke, ili ne moraju služiti kao podloga za naše ambicije, za afirmaciju nas samih ili naše skupine, za nametnuti se drugima ili za istaknuti našu težinu. Također po djelima se čini nužnim odricanje samih sebe, odbijanje svake želje za moći, ili za uspjehom ili publicitetom. Naša djela moraju se prilagoditi siromašnima, malenima, ne previše vrijednima i biti karakterizirana evanđeoskom jednostavnošću. Radi se, o ne crpljenju od ljudskih izvora, nego od izvora vjere. Dakle, vjera mora nužno utjecati na djela, a djela se podupiru obvezno vjerom, kao što narodna poslanica kaže - Vjera bez djela je kao zdjela bez jela", poručio je na kraju biskup Semren. Pjevajući na kraju zajedno Te Deum, zahvalili su Gospodinu za sve primljene milosti tijekom duhovnih vježbi. Uz prigodne darove gvardijan  fra Anto je zahvalio biskupu Semrenu na blizini, na poticajnim i ohrabrujućim porukama koje im je kroz pet dana uputio.

Za ovaj opustošeni i ratom porušeni Plehanski kraj, u kojem se franjevci trude da ponovno zablista kao vjersko-kulturno središte svaki je, pa i ovaj, važan događaj. Potvrdio je to i gvardijan fra Anto Tomas, naglasivši kako ga raduje prijedlog biskupa fra Marka da ubuduće duhovne vježbe na Plehanu održavaju i drugi biskupi Crkve u Hrvata.

"Bogu sam zahvalan na tome. Vjerujem da će nam i oni svojom vjerom i molitvom pomoći da na Plehanu sagradimo samostan kako bi mogli živjeti svoj franjevački poziv i služiti povjerenom puku“, rekao je među ostalim gvardijan i uz prigodne darove zahvalio biskupu Semrenu na blizini na poticajnim i ohrabrujućim porukama koje im je tijekom pet dana uputio.

Koliko su ih obogatile poticajne i ohrabrujuće biskupove poruke, međusobno druženje i plehanski kraj dalo se prepoznati u spontanim susretima svećenika, međusobnom druženju, uz zajedničke objede i obilazak mjesta... Tako su pohodili i izmolili opijelo na plehanskom groblju na kojem počivaju zemni ostavi franjevaca koji su tu djelovali.

"Uvijek nas raduje naše svećeničko zajedništvo. Kroz druženje se obogaćujemo, spoznamo gdje se trebamo mijenjati. Duhovne vježbe pomažu nam da se obnovimo iznutra, kako bi  dalje djelovali u životu kroz susrete s ljudima kojima smo pozvani pomagati. Podsjećaju nas kako je iz dana u dan potrebno raditi na sebi, napredovati. Biskup fra Marko nam je tako zorno, konkretno i svjedoči pokazao kako kao svećenici trebamo rasti duhovno i biti Kristovi istinski svjedoci. Oduševljeni smo mirom koji smo ovdje na Plehanu doživjeli. Iako opustošen,ovaj kraj  zrači posebnom  ljepotom i mirom. Ovdje je tako lako susresti se s Gospodinom, sa samim sobom. Zahvalni sam franjevcima na gostoljubivosti. Kroz zajedničko druženje bolje smo se upoznali, obogatili jedni druge. Poruke biskupa Semrena doista su ohrabrujuće, poticajne za nas, a on već i svojom pojavom i jednostavnošću, ljubavlju... obogaćuje“, neka su od svjedočenja nazočnih svećenika i redovnika.

Vrijedna donacija

U nazočnosti svećenika biskup Semren je 19. veljače blagoslovio sanitarno vozilo koje je župi Plehan darovala Županijska bolnica Orašje. 

Franjevci Plehanskog samostanskog područja u bitnome su pozvani da duhovno skrbe o povjerenom im puku. Međutim, zbog socijalne strukture povratnika, ustroja civilnog društva, kao i slabe provedbe zakonom određenih socijalnih i zdravstvenih usluga, često su prisiljeni biti povratnicima i više od duhovnih skrbnika: vatrogasna služba, socijalna, medicinska i drugo.

Ne nazirući skoro poboljšanje prilika na općem planu, u suradnji s pojedinim službama gvardijan fra Anto nastoji poboljšati kvalitetu pomoći koju povratnici očekuju iz Franjevačkog samostana. Na taj  se način poboljšava i kvaliteta sigurnosti života samih franjevaca na Plehanu i tom dijelu Bosanske Posavine. U tu svrhu, krajem studenog, prošle godine, na inicijativu gvardijana Tomasa, ravnatelj Županijske bolnice Orašje Perica Jelečević darovao  je Franjevačkom samostanu na Plehanu sanitetsko vozilo opremljeno bolničkim nosilima/kolicima kao i osnovnom opremom za transport bolesnika. Pripremajući se za taj korak, franjevci su na Plehanu osposobili i jednog medicinskog radnika fra Franju Dalibora Stjepanovića, kojem je u poslanje uključena i skrb o starim i nemoćnima. Korak je to i poticaj prema osnivanju patronažne medicinske službe koja bi bila na raspolaganju povratnicima u tom dijelu Bosanske Posavine.

Kako je u svome obraćanju rekao gvardijan to je hvale je vrijedna praksa Županijske bolnice kojom su oni stalno na raspolaganju za medicinsku skrb svih vjerskih službenika unutar Posavske Županije, ali isto tako vode medicinsku skrb o franjevcima Plehanskog samostanskog područja.

S vjerom da će ovaj korak poboljšati kvalitetu zdravstvene skrbi ne samo u Franjevačkom samostanu Plehan, nego i za sve povratnike u ovog dijela Bosanske Posavine, franjevci Plehana u svojim molitvama prose Božji blagoslov za djelatnike Županijske bolnice Orašje, kao i sve ostale dobročinitelje koji na bilo koji način pomažu opstanak franjevaca i podržavaju održivi povratak u porušenu Bosansku Posavinu.

B. Lukačević/ KT