Đakovačko-osječka metropolija

Nedjelja solidarnosti s Bosnom i Hercegovinom u Požegi


Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u nedjelju, 3. ožujka, prvoga dana Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, misno slavlje u požeškoj crkvi Sv. Lovre.

Mons. Antun Škvorčević predvodio je misu u crkvi Sv. Lovre Foto: Požeška biskupija

Mons. Antun Škvorčević predvodio je misu u crkvi Sv. Lovre Foto: Požeška biskupija

Uvodeći u misno slavlje, biskup je podsjetio nazočne vjernike da korizmeni hod dovodi do najdubljih pitanja postojanja na koja ljudi nemaju vlastite odgovore, ali ih ima Bog, odnosno da korizma želi dovesti do toga da se čvršće povjeruje Bogu i da se usvoje njegovi odgovori. Pozvao je okupljene da te korizmene nedjelje probude znatiželju, pitajući se kako, zašto i kamo s Bogom idu. Osim toga podsjetio ih je da je 3. ožujka ove godine nedjelja u Tjednu solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, u kojoj bi se solidarnost trebala očitovati najprije duhovno – molitvom, a potom i novčanim prilogom. Na taj se način osnažuje zajedništvo između vjernika u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zamolio je Gospodina da vidi raspoloženje srca nazočnih koji se kaju, traže oproštenje i žele obnovu.

Samoća najteži oblik postojanja

U homiliji biskup je upozorio sudionike slavlja kako se u Hrvatskoj na javnoj sceni svakodnevno odvija svojevrsna borba da bi se ljude pridobilo za određene ideje, stranke i projekte, osobito u predizbornom vremenu, kada predstavnici pojedinih stranaka žele uvjeriti građane da su upravo oni donositelji pravih rješenja za dobrobit društva i da se trebaju svrstati na njihovu stranu i s njima djelovati. Biskup je upitao nazočne jesu li primijetili kako u naviještenim čitanjima i Bog tako nastupa, boreći se da čovjek bude na njegovoj strani, njegov saveznik. Napomenuo je da je ulomak prvog čitanja iz Knjige Izlaska „dragocjen zapis“ kako je Bog do te mjere želio biti zajedno s čovjekom, te je s izabranim narodom sklopio savez. Što više on je vjerna strana saveza, te poziva ljude da i oni budu takvi i to tako da vrše njegovih Deset zapovjedi, pravila života ili „riječi“, kako piše u hebrejskom izvorniku.

U tih „deset riječi“ slobode Bog je sročio ono što je za čovjeka i njegovo dostojanstvo nabolje te su u krivu oni koji zapovijedi smatraju teretom kojeg se u ime prave slobode ljudi trebaju osloboditi. Upozorio je da različiti ljudski životni predlošci koji su u suprotnosti s Božjim konceptom u deset njegovih zapovijedi u konačnici dovode čovjeka u stanje osamljenosti, lišeno Božje blizine i ljubavi. Pozvao je sudionike slavlja da se ispitaju od kojih opredjeljenja oni u konačnici žive, jesu li to opredjeljenja za Boga na koja ih poziva Crkva ili su to opredjeljenja na koja ih potiče neka društvena ili ideološka skupina ljudi. Ideologije duhovno koloniziraju, porobljavaju čovjeka, one su svojevrsni idoli, a Bog oslobađa, ustvrdio je biskup.

Nadalje, polazeći od evanđeoskog ulomka o izgonu trgovaca iz hrama, biskup je napomenuo da je to jedino mjesto u evanđelju gdje susrećemo na neki način ljutitog Isusa, jer nije mogao prihvatiti da njegovi sunarodnjaci i hram, mjesto prisutnosti Božje, pretvore u trgovački prostor, svedu svoje postojanje na trgovinu i ondje gdje se trebalo susretati s Bogom i obnavljati u savezu s njime. Isus je time upozorio da je isključiva želja za zaradom napast koja može udaljavati od Boga i od čovjeka. Istaknuo je da blizina Isusove prisutnosti nije u rukotvorenom hramu, nego u hramu njegova tijela, žrtvovana na križu za čovjeka te je potaknuo sudionike slavlja neka se i ove korizme pobrinu da spomenuta blizina bude u njihovim životima što čvršća i snažnija. Poručio im je da je samoća najteži oblik postojanja te ih je pozvao da svojim sudjelovanjem na nedjeljnim misama svjedoče kako ne žele ostati sami na svom životnom putu, nego s Isusom Kristom biti u zajedništvu njegove Crkve i sa svima onima koji mu vjeruju.

Prihvatiti ih kao braću i sestre

Kazao je okupljenima da ih ta promišljanja prenose u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Dodao je da o ljudima koji ondje žive želi se razmišljati s polazišta Božje riječi: prepoznati ih vrijednima i dostojnima te sve tamošnje stanovnike prihvatiti kao braću i sestre. „Želimo prema svima njima njegovati čiste osjećaje srca te odnose koji uzdižu u dostojanstvu, koji ne preziru nego blagoslivljaju i raduju se drugome kao Božjem stvorenju“, kazao je biskup. Poželio je da ih korizma poveže s Bogom i međusobno, kako bi na ovim prostorima gradili onaj odnos između Boga i čovjeka i među ljudima, koji jamči mir, izvijestila je Požeška biskupija.

J.Vr.,KT