U misnom slavlju koncelebrirali su riječki nadbiskup u miru mons. Ivan Devčić, brojni svećenici, ponajprije kolege iz Doma za umirovljene svećenike, članovi kurije i katedralnog kaptola, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu preč. Marko Đurin, a sudjelovala su bliža rodbina i djelatnici Svećeničkog doma, javlja ri-nadbiskupija.hr.

Molitva za duhovna zvanja

Nadbiskup Uzinić zahvalio je Bogu što je slavljenika uključio u veliko djelo i poslanje Crkve. „Njegov se život protegnuo kroz pontifikate brojnih papa, od Pija XII. sve do današnjega pape Leona XIV. Kao djelatnik Kongregacije za kler godinama je izravno služio Svetoj Stolici. Posebno je bio povezan sa služenjem Crkvi za pontifikata Sv. Ivana Pavla II., dok je papama koji su došli poslije njega nastavio služiti svojom vjernošću i molitvom. Slično možemo reći i za našu mjesnu Crkvu. Mons. Milan pripada vremenu riječkih nadbiskupa Viktora Burića, Josipa Pavlišića, Antona Tamaruta i ovdje prisutnog Ivana Devčića, kojima je pomagao svojim savjetima i na druge načine. A i danas, i ja kao aktualni riječki nadbiskup mogu zahvaliti za njegovu blizinu i molitvu“, rekao je nadbiskup Uzinić te istaknuo kako je Simčića na cijelom životnom putu odlikovala svećenička vjernost.

Citirao je nekoliko misli koje se odnose na prepoznavanje i vjernost svećeničkom pozivu iz autobiografske knjige slavljenika koja je prije dvije godine predstavljena u Nadbiskupskom domu u Rijeci te primijetio kako je iz primjera koje svjedoči autor moguće naučiti kako biti posrednici Božjeg poziva mladima koje Bog i danas zove. „To je osobito važno za našu Riječku nadbiskupiju koja trenutno ima samo tri bogoslova“, rekao je nadbiskup.

Slavljenik u autobiografiji svjedoči da su na njegovu odluku za svećeništvo presudno utjecale majka i dvije bake svojom vjerom i molitvom, nepokretna susjeda svojim pripovijedanjem, patnjom i molitvom, mladomisnik radošću svećeništva te župnik primjerom svoga života i razboritim praćenjem mladog čovjeka. „Ne možemo proizvesti zvanje, darovati zvanje nekome. To je Božji dar, ali možemo stvarati prostor u kojemu će se taj Božji glas čuti. Možemo o vjeri govoriti s radošću. Možemo mladima pokazivati da je lijepo svoj život darovati Bogu i drugima. Možemo vjerno, predano, kao i monsinjor Milan, živjeti svoje svećeništvo. Možemo moliti“, kazao je mons. Uzinić koji je slavljeniku Simčiću poželio da i dalje može služiti Gospodinu, dokle god bude volja njegova, sada osobito molitvom.

Na kraju mise okupljenima se obratio i slavljenik, zahvalivši Bogu za dar svećeništva pozvao je na zajedništvo vjernika Katoličke Crve i uputio molitvu za nova svećenička zvanja. Prisjetio se svog rodnog kraju, svog djetinjstva i mladosti kada su ovdje živjeli Hrvati, Talijani i Nijemci. Drugi svjetski rat donio je sukobe među narodima, ali slavljenik je uputio poruku zajedništva vjernika i nadilaženja nacionalnih podjela. „Razlike u nacionalnosti ne znače ništa, pred Bogom smo svi jednaki. Biti vjeran Bogu, biti vjeran svojoj Crkvi, biti vjeran svojoj braći svećenicima, to su veliki i milosni darovi Božji“, rekao je Simčić te izrazio želju da njegova stota obljetnica bude izvor i poticaj za nova svećenička zvanja.

Specijalizirao crkveno pravo

Milan Simčić rođen je 1926. u Klani. U malom sjemeništu bio je u Rijeci i u Udinama gdje je i maturirao. Pred kraj rata partizani su ga mobilizirali te je sudjelovao u posljednjim ratnim operacijama. Nakon rata nastavio je teološki studij te ga je tadašnji riječki biskup Ugo Camozzo poslao na studij u Rim. Tamo je završio teologiju, specijalizirao crkveno pravo, a 1956. na Papinskoj diplomatskoj akademiji licencirao iz međunarodnog diplomatskog prava.

Za svećenika je zaređen 1950. u bazilici Sv. Ivana Lateranskog u Rimu, a stjecajem društvenih i političkih okolnosti svoj je svećenički vijek morao provesti u Vatikanu gdje je nakon nadbiskupa Josipa Uhača bio drugi Hrvat primljen u Papinsku diplomatsku akademiju u njezinoj tri stoljeća dugoj povijesti. Od 1960. pa do umirovljenja 1997. radio je u središnjim ustanovama Rimske kurije, deset godina u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije u Kongregaciji za kler. Važnu ulogu odigrao je, uz Uhača, tada nuncija u Njemačkoj, prilikom priznavanja Hrvatske od strane Vatikana, Italije i Njemačke.

Kasnije, po uspostavi slobodne Hrvatske, uključio se i u rad svoje rodne Riječke nadbiskupije kao odvjetnik Ženidbenog suda Riječke metropolije i savjetnik riječkom nadbiskupu Ivanu Devčiću. Umirovljeničke dane provodio je u rodnoj Klani, a posljednjih godina u svećeničkom domu Riječke nadbiskupije.

Vašoj pozornosti preporučamo čestitku i želju za proslavom stoljeća života koju je mostarsko-duvanjski biskup u miru mons. Ratko Perić napisao 2023. u pogovoru autobiografske knjige mons. Simčića Svjedok jednog stoljeća, a koja je ostvarena 21. rujna 2026.

Ž.I., KT