Bokeljska mornarica je dio katoličke kulture


Crnogorci Bokeljsku mornaricu žele staviti na UNESCO-ov popis nematerijalnog blaga, ali u svom zahtjevu nisu spomenuli da je to baština autohtone hrvatske nacionalne manjine.

Fotografija preuzeta s laudato.hr

Fotografija preuzeta s laudato.hr

Bokeljska mornarica, najstarija pomorska institucija na svijetu, od 2013. je zakonom zaštićeno kulturno dobro od nacionalnog značaja Crne Gore. Riječ je o tradiciji dugoj 12 stoljeća, koja objedinjuje različite aspekte nematerijalnog nasljeđa: tradicionalnu pomorsku organizaciju s preciznim ustrojstvom i podjelom činova, nošnje i oružje, kolo Bokeljske mornarice, trg Sv. Tripuna i ostale prostore Starog grada Kotora.

Uoči kandidature za UNESCO, Bokeljska mornarica se našla u fokusu javnosti zbog nezadovoljstva Hrvatske građanske inicijative (HGI), jer u dosjeu za kandidaturu nisu navedeni štovanje Svetog Tripuna te hrvatski narod.

Riječ je o narodu “koji je stvarao, održavao i do danas je baštinik nasljeđa Bokeljske mornarice”, kažu u Hrvatskom nacionalnom vijeću (HNV) i hrvatskim udruženjima Boke Kotorske, koji su podržali poslanika HGI Adrijana Vuksanovića.

“Onaj ko hoće da izbriše ime hrvatskog naroda iz Bokeljske mornarice, taj je protivnik multinacionalne Crne Gore. Bokeljska mornarica je kulturno dobro Crne Gore i nama Hrvatima je to radost što smo i na taj način obogatili Crnu Goru. Ali ne tako da se prešućuje kult Sv. Tripuna iz kojeg je Bokeljska mornarica i nastala, i da se prešućuje narod koji je dominantno stvarao i baštini tu značajnu instituciju”, kazao je Vuksanović u parlamentu.

Kotorska biskupija je u povodu rasprave o upisu Bokeljske mornarice u UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine uputila priopćenje.

"Svjesni smo sadašnjeg povijesnog trenutka u kojemu naslućujemo iz materijala kojega imamo, namjernu nepreciznost u prepoznavanju njene ključne kršćanske katoličke komponente, jasno istaknute kako u Statutu Bokeljske mornarice Kotor u članu 33, tako i u Pravilniku o odori, činovima i nastupima aktivnog sastava Bokeljske mornarice Kotor, osobito u članu 51. Prepoznaje se to i u nekonzultiranju Biskupije u pisanju prijedloga za nominaciju Bokeljske mornarice za UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine, kao i ne traženju potpore za njenu nominaciju. Radi se na neki način i o nama, ali bez nas", stoji u priopćenju

"Bokeljska mornarica je dio katoličke tradicije koju u Boki predstavlja Kotorska biskupija. Ona je duhovno dobro koje kroz povijest nitko i nikada nije pokušao negirati osim ateističke ideologije od 1947. do 1989. Istina, kroz povijest ona je bila povremeno zabranjivana i ukidana od strane raznih država, ali nikada zbog povezanosti s kultom i proslavom Sv. Tripuna, kao što su to učinili komunisti 1947. godine, odvajajući je od Crkve i tako pretvarajući je u folklornu udrugu. Imajući to u vidu, tadašnji admiral Rudolf Gjunio pečat Mornarice daje na čuvanje Kotorskoj biskupiji i više nikada ne oblači admiralsku uniformu. Nije htio biti, bez obzira koliko ga je članova mornarice podržalo u tom trenutku, a podržao ga je samo ađutant Mirko Homen, dio institucije koja gubi svoju osnovnu svrhu. Pečat je sačuvan do danas, kao svjedočanstvo o vremenu za koje nismo sigurni da je ostalo samo dio prošlosti"; primjećuju iz Kotorske biskupije.

Na kraju se zaključuje: "Bokeljska mornarica danas pripada onima koji njen Statut prihvaćaju, onima koji je cijene i poštuju, onima koji se s njom žele upoznati, onima koji Kolo Sv. Tripuna osjećaju kao dio duhovnog identiteta, onima koji žele bratsku slogu vriježiti (širiti), koji žele Boga, Bogorodicu i Svetoga Tripuna častiti (Lode). Kada bi takvih bilo više, u Kotoru i Boki ne bi bilo pjace ni trga koji bi nas sve mogao primiti i zagrliti. Svjedoci smo – nije tako".

KT