Alep
sub, 07. travnja 2018. 12:53
Projekt „Ime i budućnost“ namijenjen je sirijskoj djeci bez identiteta, koja nisu nikada bila upisana u matične knjige, kojoj su oduzeti djetinjstvo i obrazovanje, koju je društvo odbacilo jer su rođena u vrijeme džihadističkoga nasilja, prisilnih brakova, silovanja.
Najmanje je 3 000 takve djece, a žive ponajviše na periferiji u istočnom dijelu Alepa. Upravo je njima, kao i svoj djeci u Siriji koju već sedam godina muči rat, namijenjen projekt nazvan Ime i budućnost koji, kroz prikupljanje sredstava koje koordinira udruga Pro Terra Sancta, zajednički ostvaruju apostolski vikar u Alepu za vjernike latinskoga obreda mons. George Abou Khazen, franjevac fra Firas Lufti poglavar Zavoda Sv. Antuna te veliki muftija Mahmoud Akkam.
„Riječ je o djeci koja su rođena tijekom rata, u brakovima među džihadistima, koji su trajali samo nekoliko mjeseci; a ima i djece koja su u sukobima ostala bez oca ili čiji se otac vratio u svoju domovinu“, kazao je otac Firas za Vatikanski radio te dodao da su u nekim slučajevima majke prisutne, a u nekima su umrle ili su teško pogođene nasiljem.
„Sedmogodišnji je neprestani rat u Siriji ostavio neizbrisive tragove. To je rat koji je naizgled završio, jer je prestalo bombardiranje, ali ostale su rane zbog kojih je potrebna hitna intervencija. Potrebno se zauzeti da se tu djecu, koja još nisu priznata, upiše u matične knjige, a hitno je potrebna i pomoć u hrani, vodi, obrazovanju, ali i psihološkom i društvenom oporavku. Gotovo svi ti mališani žive na ulici. Rijetko imaju neko sklonište u kojemu žive s majkom ili bakom i djedom. Međutim, u svim je slučajevima iza njih veliko nasilje, fizičke i psihičke traume zbog sukoba“, istaknuo je franjevac.
Pokrenut prije nekoliko mjeseci, spomenuti projekt svakoga dana dobiva oblik, zahvaljujući i muslimanskoj zajednici. I to je, prema riječima franjevca Luftija, vrlo lijepo obilježje – projekt je nastao iz dijaloga muslimanskoga svijeta s kršćanskim, ojačao je i još se povećao tijekom proteklih ratnih godina.
„U ovo uskrsno vrijeme, već osmo proslavljeno u ratnim prilikama, unatoč nesigurnostima, vlada i nada. Gledamo na milost Boga koji je postao čovjekom za nas, koji je umro i uskrsnuo, i koji nas ne napušta. Vjerujemo da ćemo uspjeti barem ublažiti teret tog sukoba. Jasno je da ne možemo zadovoljiti sve potrebe ratom uništenoga društva. Ali, kako bi rekla Majka Terezija iz Kolkate, naša je jedna kap u oceanu, ali bez te kapi ocean ne bi bio isti“, istaknuo je na kraju franjevac Firas.
KT