Opća audijencija

Mane i vrline – poniznost


Papa Franjo je na redovnoj općoj audijenciji u srijedu 22. svibnja na Trgu Sv. Petra u Vatikanu održao katehezu na temu kreposti poniznosti, posljednju u nizu Mane i vrline.

Foto: vatican.va

Foto: vatican.va

Kako je na početku naznačio Sveti Otac ovaj ciklus kateheza zaključuje zadržavajući se na kreposti koja ne spada u sedam stožernih i teologalnih kreposti, ali je u temelju kršćanskog života: krepost poniznosti. „Ona je veliki protivnik najpogubnijeg poroka, to jest oholosti. Dok oholost i nadmenost nadimaju čovjekovo srce, pa se pravi većim nego što jest, poniznost vraća sve u pravi okvir: mi smo divna, ali ograničena stvorenja, sa svojim prednostima i slabostima. Biblija nas od samoga početka podsjeća da smo prah i da ćemo se u prah vratiti, 'Ponizan' (na tal. umile, nap. pr.) potječe, naime, od izraza humus, zemlja. No, u čovjekovu se srcu često javljaju deliriji svemoći koji su vrlo opasni i to nam nanosi veliko zlo!
Kako bismo se oslobodili oholosti potrebno je tako malo: dovoljno je promatrati zvjezdani svod pa naći pravu mjeru, kao što se kaže u Psalmu: 'Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?' Suvremena nam znanost omogućuje horizont proširiti mnogo, mnogo više i još više osjetiti misterij koji nas okružuje i koji prebiva u nama“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„Blago onima koji u srcu čuvaju tu percepciju vlastite malenosti (…) U svojim blaženstvima Isus polazi upravo od njih: 'Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko'. To je prvo blaženstvo jer je osnova onih koje slijede (…) Na prvim stranicama Evanđelja poniznost i siromaštvo duhom kao da su izvor svega. Anđelov navještaj ne događa se na vratima Jeruzalema, nego u zabačenom selu u Galileji, toliko beznačajnom da se među pukom govorilo: 'Iz Nazareta da može biti što dobro?' (…) Odabrana junakinja nije princeza odrasla u svili i kadifi, već nepoznata djevojka: Marija (…) Od tada pa nadalje, Marija će se jako kloniti toga to da izbije u prvi plan. Njezina prva odluka nakon anđelova navještenja jest ta da ode pomoći – posluživati svoju rođakinju (…) U svijetu u kojem ljudi trče za tim biti vidljivi, pokazati se većima od drugih, Marija korača odlučno, isključivo snagom Božje milosti, u suprotnom pravcu.
Možemo zamisliti kako je sigurno i ona doživjela teške trenutke, dane u kojima je prolazila kroz tamnu noć vjere. Ali to je nikada nije pokolebalo u njezinoj poniznosti, koja je u Mariji bila granitna krepost (…) Ta njezina malenost – njezina je nepobjediva snaga: ona je ta koja ostaje podno križa, dok se iluzija o pobjedonosnom Mesiji raspršuje u prah i pepeo. Upravo će Marija, u danima koji prethode Pedesetnici, okupiti skupinu učenika koji nisu mogli probdjeti s Isusom niti jedan sat te su ga napustili kad se digla oluja.
Braćo i sestre, poniznost je sve. To je ono što nas spašava od Zloga i od opasnosti postati njegovim suučesnicima. Poniznost je izvor mira u svijetu i Crkvi. Gdje nema poniznosti tamo je rat, nesloga, podjela. Bog nam je za to dao primjer u Isusu i Mariji, da bude naše spasenje i naša sreća. A poniznost je upravo put, put spasenja“, poručio je Papa.

Nakon kateheze, ponovno je pozvao na molitvu za mir. „Trebamo mir. Svijet je u ratu. Ne zaboravimo mučeničku Ukrajinu koja silno trpi. Ne zaboravimo Palestinu i Izrael, neka se zaustavi taj rat! Ne zaboravimo Mianmar. I ne zaboravimo mnoge zemlje u ratu. Braćo i sestre, treba moliti za mir u ovom vremenu svjetskog rata“, potaknuo je.

J.P., KT