Opća audijencija
sri, 31. siječnja 2024. 15:40
Papa Franjo nastavio je na redovnoj općoj audijenciji srijedom, 31. siječnja u Dvorani Pavla VI. niz kateheza na temu Mane i vrline, progovorivši o srdžbi.
Na početku je Sveti Otac posvijestio kako je srdžba posebno mračan porok te ga je možda najjednostavnije prepoznati s fizičke točke gledišta. „Osoba obuzeta srdžbom teško skriva izljev srdžbe: lako ju je prepoznati po pokretima tijela, po agresivnosti, po otežanom disanju, po mrkom i namrštenom pogledu. U svom najžešćem očitovanju, srdžba je porok koji čovjeku ne da mira. Ako je plod pretrpljene nepravde (ili za koju se smatra da je takva), često ju se ne iskaljuje na krivca, nego na prvog nesretnika koji naiđe. Ima ljudi koji na radnom mjestu susprežu svoj bijes, djeluju mirno i pribrano, ali kad dođu kući postaju nepodnošljivi za suprugu i djecu. Srdžba je neobuzdan porok (…) Srdžba je porok koji djeluje razorno na ljudske odnose. Izražava nesposobnost prihvaćanja različitosti drugoga, napose kad njegovi životni izbori odudaraju od naših. Ne zaustavlja se na pogrešnom vladanju neke osobe, već se u isti kotao baca sve: drugi, drugi takav kakav jest, drugi kao takav izaziva ljutnju i ogorčenost. Počinje se mrziti ton njegova glasa, njegove obične svakodnevne geste, njegov način razmišljanja i osjećanja“, kazao je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.
„Kad odnos dosegne tu razinu srozavanja, tad se gubi lucidnost. Tomu je tako zato što je jedna od karakteristika srdžbe, katkad, da ne može splasnuti vremenom. U tim slučajevima čak i daljina i tišina, umjesto da ublažuju, uvećavaju teret nesporazuma. Zato apostol Pavao (…) preporučuje svojim kršćanima da se spremno uhvate u koštac s tim problemom i pokušaju se pomiriti: 'Sunce nek' ne zađe nad vašom srdžbom' (…) U molitvi Oče naš Isus nas potiče moliti za naše ljudske odnose koji su minsko polje: plan koji nikada nije u savršenoj ravnoteži. U životu imamo dužnika koji nikad neće namiriti svoj dug prema nama; baš kao što ni mi zasigurno nismo uvijek svakoga voljeli u pravoj mjeri. Nekome nismo pružili ljubav koju zaslužuje. Svi smo mi grešnici s neriješenim računima, svi mi: ne zaboravimo to (…) Ali u vezi sa srdžbom treba reći još nešto. Strašan je to porok, govorilo se, u ishodištu je ratova i nasilja. U predgovoru Ilijade opisuje se Ahilejev gnjev, koji će biti uzrok 'beskrajnih žalosti'. Ali nije sve pogrešno što proizlazi iz ljutnje. U drevna su vremena ljudi bili itekako svjesni da u nama postoji razdražljivi dio koji se ne može i ne smije poricati. Strasti su donekle nesvjesne: one se događaju, one su iskustva života. Nismo odgovorni za srdžbu u njenom korijenu, već uvijek u njenom razvoju. A ponekad je dobro gnjev iskaliti na pravi način. Kad se čovjek ne bi nikad rasrdio, kad se ne bi ozlojedio zbog počinjene nepravde, kad bi mirne duše promatrao gdje se slabog ugnjetava, onda bi to značilo da nije čovjek, a još manje kršćanin“, podsjetio je Papa.
Dodao je kako postoji „sveta jarost“, koja nije srdžba nego pokret srca. „Isus ju je iskusio više puta u svom životu: nikad nije na zlo uzvraćao zlom, ali je u duši oćutio taj osjećaj i, u slučaju trgovaca u Hramu, burno je i proročki reagirao, vođen ne srdžbom, nego revnošću za domom Gospodnjim. Moramo dobro razlikovati: jedno je revnost, sveta jarost, a drugo srdžba, koja je zlo. Na nama je pronaći, uz pomoć Duha Svetoga, pravu mjeru strastima. Moramo ih odgajati tako da vode dobru“, poručio je papa Bergoglio.
J.P., KT