Tim stručnjaka sastao se u svrhu kulturne borbe protiv korupcije, tog zla koje je prije svega način života i razmišljanja, izražaj mafija i zločinačkih organizacija. Svrha je ove međunarodne rasprave uspostaviti, interdisciplinarno, zajedničke napore kako bi se usprotivilo toj pojavi koja je u središtu i knjige-intervjua Korozija, kard. Petera Turksona, pročelnika spomenutoga dikasterija.

Suzbijati korupciju

Kard. Turkson objasnio je kako je zapravo riječ o suočavanju s pojavom koja vodi do toga da se gazi ljudsko dostojanstvo. „Želimo istaknuti da se dostojanstvo ljudi ne smije nikada pogaziti, poreći ili sprječavati. Stoga je naša dužnost, s ovim dikasterijem, znati zaštititi i promicati poštovanje dostojanstva osobe. I zbog toga nastojimo privući pozornost na tu temu“, objasnio je pročelnik dikasterija.

Zaključci na raspravi bili su povjereni opunomoćenom tajniku dikasterija, nadbiskupu Silvanu Mariji Tomasiju, koji je u razgovoru za Radio Vatikan istaknuo da je svrha rasprave senzibilizirati javno mnijenje, te početi ostvarivati konkretne korake koji mogu pomoći u postizanju politika, a možda i zakona koji sprječavaju korupciju. „Jer korupcija je poput crva koji se uvlači u razvojne procese siromašnih i bogatih zemalja, i uništava odnose među ustanovama i među ljudima. Stoga se trudimo ostvariti mentalitet, kulturu koja će suzbijati korupciju u svrhu općega dobra“, kazao je nadbiskup Tomasi.

„Korupcija smrdi“

Podsjetimo i da je papa Franjo svoj stav o korupciji – jednom od zala na koje najviše upozorava tijekom svojeg ponfikata – izrazio i u predgovoru spomenute knjige kard. Turksona.

Sveti Otac polazi od „tri odnosa“ koji obilježavaju ljudski život – odnos s Bogom, s bližnjim i s okolišem. „Kada je čovjek čestit on tada živi odgovorno za opće dobro. Naprotiv, čovjek koji popusti korupciji – pada, a protudruštveno ponašanje na koje navodi korupcija završava prekidanjem odnosa. Kidaju se stožeri suživota s ljudima, a posebni su interesi poput otrova koji kaljaju opću perspektivu“, napisao je poglavar Katoličke Crkve i dodao kako „korupcija smrdi“ što je posebno istaknuo prigodom pohoda napuljskoj četvrti Scampiji prije više od dvije godine.

Tog se pojma na sličan način prisjetio i u ovom predgovoru. „Korumpirana je osoba zapravo osoba koja odašilje neugodan miris truloga srca, koje je u temelju iskorištavanja, propadanja, društvene nepravde i nedostatka usluga potrebnih ljudima; onoga koje je u korijenu ropstva, nebrige za gradove, za opće dobro, za prirodu (…) Korupcija je oblik psovke, ona je oružje, najčešći jezik mafija, proces smrti koji potiče kulturu smrti kod onih koji smišljaju zločine. A danas, kada je vrlo teško samo zamisliti budućnost, korupcija prijeti i nadi u moguće poboljšanje“, primijetio je Papa te, izrazivši zadovoljstvo analizom kard. Turksona o toj pojavi, ponovno upozorio Crkvu na najopasniji oblik korupcije, odnosno na duhovnu svjetovnost, mlakost, prijetvornost, trijumfalizam i osjećaj ravnodušja.

Novi humanizam

Sveti Otac završava predgovor podsjećajući na apsolutnu ljepotu mjesta u Vatikanu iz kojih piše. Ljepotu ne naziva „kozmetičkim dodatkom“ nego nečim što u središte stavlja ljudsko biće. „Ta se ljepota ima spojiti s pravednošću, stoga korupciju valja shvatiti i prokazati te pokazati volju da milosrđe dođe do izražaja nad ograničenošću, znatiželja i kreativnost nad bezvoljnim umorom, i ljepota nad ništavilom. Korumpirana osoba zaboravlja moliti oprost, jer je umorna i sita, ravnodušna i puna sebe“, napisao je papa Bergoglio te na kraju istaknuo da Crkva i kršćani, ali i nekršćani, ujedinjeni, mogu biti „pahulje snijega“ koji stvaraju lavinu novog humanizma.

KT/rv