Opća audijencija

Nema slobode bez ljubavi


U srijedu 20. listopada, Papa je u svojoj katehezi na općoj audijenciji u dvorani Pavla VI., nastavio promišljati o Poslanici Galaćanima progovorivši i ovaj put o slobodi vjere.

Foto: vatican.va

Foto: vatican.va

Sveti Otac je kazao kako svojom Poslanicom Galaćanima apostol Pavao vjernike malo-pomalo i polagano uvodi u veliku novost vjere. „To je uistinu velika novost, jer ne obnavlja samo neki vid života, nego nas uvodi u onaj 'novi život' koji smo primili krštenjem. Tamo se izlio na nas najveći dar, taj da smo postali djeca Božja. Ponovno rođeni u Kristu prešli smo s religioznosti koju čine zapovijedi na živu vjeru, koja ima svoje središte u zajedništvu s Bogom i braćom, to jest u ljubavi. Prešli smo s ropstva straha i grijeha na slobodu djece Božje. Još jednom ta riječ sloboda. Pokušajmo danas bolje shvatiti što je prema Apostolu srž te slobode. Pavao kaže da je ona sve samo ne 'izlikom tijelu': to jest, sloboda nije razuzdan život, prema tijelu odnosno prema nagonima, željama pojedinca i njegovim egoističnim pobudama; naprotiv, Isusova nas sloboda vodi do toga da – piše Apostol – 'služi[mo] jedni drugima'. Ali zar to nije ropstvo? Eh da, sloboda u Kristu ima u sebi neko 'ropstvo', neku dimenziju koja nas vodi služenju, koja nas vodi tome da živimo za druge. Prava sloboda, drugim riječima, nalazi svoj puni izraz u ljubavi. Ponovno se susrećemo s paradoksom evanđelja: slobodni smo da služimo, a ne da činimo što hoćemo“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„Ali kako se objašnjava taj paradoks? Apostolov odgovor je koliko jednostavan, toliko i zahtjevan: 'ljubavlju'. Nema slobode bez ljubavi. Sebična sloboda činiti što hoću nije sloboda, jer se vrti oko sebe same, nije plodna. To je Kristova ljubav koja nas je oslobodila i upravo nas ljubav oslobađa od gorega ropstva, ropstva našega 'ja'; zato sloboda raste s ljubavlju. Ali oprez: ne nekom intimističkom ljubavlju, ljubavlju iz sapunice, ne strašću koja traži jednostavno ono što nam odgovara i što nam se sviđa, nego ljubavlju koju vidimo u Kristu, ljubav: to je uistinu slobodna i oslobađajuća ljubav (…) Za Pavla, dakle, sloboda nije 'činiti što te volja i što ti se sviđa'. Ta vrsta slobode, bez smisla i bez uporišta, bila bi prazna sloboda, smijurija od slobode: to ne ide (…) U svojoj drugoj poslanici, Prvoj Korinćanima, Apostol odgovara pobornicima pogrešnog poimanja slobode. 'Sve je dopušteno!', kažu oni. 'Da, ali – sve ne koristi', odgovara Pavao (…) To je pravilo koje pomaže razotkriti svaku egoističnu slobodu. I one koji su u napasti da svode slobodu samo na vlastita zadovoljstva, Pavao stavlja pred zahtjev ljubavi“, naglasio je papa Franjo objasnivši kako sloboda koja se vodi ljubavlju jedina oslobađa druge i nas same, sloboda koja zna slušati bez nametanja, koja zna voljeti bez prisiljavanja, koja izgrađuje, a ne razara, koja ne iskorištava druge radi vlastite komocije i čini im dobro ne tražeći vlastitu korist.

Dalje je naznačio kako sloboda nadahnuta ljubavlju vodi ususret siromasima i tome da se u njihovim licima prepozna Kristovo lice. „Znamo, međutim, da je jedno od najraširenijih modernih shvaćanja slobode ovo: 'moja sloboda završava tamo gdje počinje tvoja'. Ali tu nedostaje odnos! To je individualističko gledanje (…) Poglavito u ovom povijesnom času trebamo iznova otkriti zajedničku, a ne individualističku, dimenziju slobode: pandemija nas je naučila da trebamo jedni druge, ali to nije dovoljno znati, treba se za to svaki dan konkretno opredjeljivati, odlučiti se za taj put (…) Jer naša se sloboda rađa iz Božje ljubavi i raste u ljubavi“, poručio je papa Bergoglio.

J.P., KT