Trećeg dana svog apostolskog posjeta Turskoj, Sveti Otac otputovao je u Patrijarhalnu crkvu Sv. Jurja u Istanbulu, gdje se pridružio ekumenskom patrijarhu Bartolomeju I. na svečanoj molitvi zahvaljivanja i potpisivanju Zajedničke deklaracije kojom se potvrđuje njihova zajednička predanost putu prema obnovljenom punom zajedništvu i njihovo jedinstveno odbacivanje svakog pozivanja na religiju radi legitimizacije nasilja.

„Odbacujemo svaku uporabu religije i imena Boga za opravdanje nasilja. Cilj kršćanskog jedinstva uključuje cilj doprinosa, na temeljan i životvoran način, miru među svim narodima. Zajedno žarko dižemo svoje glasove zazivajući Božji dar mira našem svijetu“, navedeno je u Deklaraciji, prenosi Vatican News.

Napominjući kako „tragično, u mnogim regijama našeg svijeta, sukobi i nasilje i dalje uništavaju živote toliko mnogo ljudi“, Papa i patrijarh uputili su apel „onima koji imaju građansku i političku odgovornost da učine sve što je moguće kako bi osigurali da tragedija rata odmah prestane, te molimo sve ljude dobre volje da podrže našu molbu“.

Susret dvojice čelnika dogodio se uoči blagdana Svetog Andrije Prvozvanog apostola i zaštitnika Ekumenskog patrijarhata.

Započinjući svoju izjavu riječima: „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova“, Papa i patrijarh izrazili su zahvalnost za milost bratskog susreta ukorijenjenog u Crkvenoj ljubavi i vjernosti Kristovoj volji. Podsjetili su da potraga za punim zajedništvom nije utemeljena na ljudskoj diplomaciji, već na poslušnosti Gospodnjoj molitvi u Evanđelju po Ivanu: „da svi budu jedno... da svijet uzvjeruje.“

Potvrdili su svoju odlučnost da nastave zajedno hoditi „u ljubavi i istini“, pozivajući sve vjernike - kler, redovnike, posvećene osobe i laike - da mole i rade za ispunjenje ove božanske molbe.

Deklaracija se odnosi na 1700. obljetnicu Prvog ekumenskog sabora u Niceji, koji se obilježavao dan ranije. U njoj su dvojica čelnika opisala Nicejski sabor kao „providonosni događaj jedinstva“, napominjući kako njegova važnost ne leži samo u povijesnom sjećanju već i u trajnoj otvorenosti Duhu Svetomu koji je vodio Sabor.

Naveli su kako kršćane povezuje vjera ispovijedana u Nicejskom vjerovanju: ispovijed Isusa Krista, „pravoga Boga od pravoga Boga, istobitna s Ocem“, koji se utjelovio radi našeg spasenja, umro i uskrsnuo, uzašao na nebo i doći će u slavi suditi žive i mrtve.

Ovo zajedničko prihvaćanje Vjerovanja, kako su zapisali, omogućuje Crkvama da se suoče sa zajedničkim izazovima „s međusobnim poštovanjem... i istinskom nadom“.

Izražavajući zahvalnost što su ove godine svi kršćani slavili Uskrs istoga dana, Rimski biskup i patrijarh opisali su to kao dar božanske providnosti.

Obnovili su svoju spremnost da nastave već započeto razlučivanje „kako bi svake godine zajedno slavili Blagdan nad blagdanima“, moleći se da svi kršćani budu vođeni „u svoj mudrosti i duhovnom razumijevanju“.

Deklaracija također ističe 60. obljetnicu Zajedničke deklaracije pape Pavla VI. i ekumenskog patrijarha Atenagore iz 1965., kojom je ukinuta razmjena ekskomunikacija iz 1054.

Papa i patrijarh zahvalili su za tu odlučnu gestu koja je otvorila put dijalogu utemeljenom na „povjerenju, poštovanju i uzajamnoj ljubavi“.

Potaknuli su one koji još uvijek oklijevaju oko dijaloga da pažljivo slušaju Duha Svetoga, koji potiče kršćane da svijetu ponude obnovljeno svjedočanstvo pomirenja.

Ponovno potvrđujući svoju podršku Zajedničkoj međunarodnoj komisiji za teološki dijalog između Rimokatoličke i Pravoslavne Crkve, dvojica čelnika napomenula su kako se u njezinoj trenutnoj fazi ispituju pitanja koja su se povijesno smatrala razdornima.

Preporučili su teološki dijalog, bratske kontakte, zajedničku molitvu i suradnju u područjima gdje su zajedničke inicijative već moguće, potičući sve vjernike da pozdrave dosadašnji napredak i da „rade za njegov stalni rast“.

Središnja tema teksta je etički i duhovni imperativ odbacivanja zlouporabe religije.

„Odbacujemo svaku uporabu religije i imena Boga za opravdanje nasilja“, zapisali su Papa i patrijarh, zajedno podižući glasove u apelu za mir usred tekućih sukoba. Pozvali su civilne i političke vođe da učine sve što je moguće kako bi se okončao rat te sve ljude dobre volje da podrže napore za mir.

Inzistiraju kako autentični međureligijski dijalog, nije izvor zbrke, već „bitan za suživot ljudi različitih tradicija i kultura“.

Podsjećajući na 60. obljetnicu Nostra Aetate, potaknuli su sve ljude na suradnju u izgradnji pravednog i podržavajućeg svijeta te u brizi za stvorenje, odupirući se „ravnodušnosti, želji za dominacijom, pohlepi za profitom i ksenofobiji“.

Unatoč ozbiljnosti svjetskih događaja, deklaracija izražava nepokolebljivu kršćansku nadu.

„Bog neće napustiti čovječanstvo… Po Duhu Svetom znamo i doživljavamo da je Bog s nama“, potvrdili su.

Povjeravajući svaku osobu – posebno one koji pate od gladi, usamljenosti ili bolesti – Božjem milosrđu, zazvali su milost da im se „srca ohrabre, jer su povezani ljubavlju“.

J.M., KT