Središnja tema poruke, podijeljene u deset točaka, koju je Rimski biskup objavio na spomendan Sv. Antuna Padovanskog, 13. lipnja, riječi su Druge poslanice Korinćanima: „Isus Krist (…) radi vas posta siromašan“ (usp. 2 Kor 8,9). Tim se riječima apostol Pavao obratio prvim kršćanima u Korintu kako bi ukrijepio njihovu predanost solidarnosti s braćom i sestrama u potrebi.

Papa je podsjetio kako je rat u Ukrajini pridodan regionalnim sukobima koji godinama siju smrt i pustoš te pojasnio da je sada situacija drukčija jer „supersila želi nametnuti svoju volju drugoj zemlji kršeći načelo samoodređenja narodâ“. Podcrtavajući kako je središnji uzrok siromaštva upravo rat, naglasio je da se osim izbjeglica ne smiju zaboraviti niti oni koji su ostali u zonama sukoba te žive u strahu bez hrane, vode, medicinske skrbi...

Pomaganje kao znak ljubavi

S pozivom, preuzetim od apostola Pavla, da „upremo čvrsto svoj pogled u Isusa“, Papa je potom podsjetio kako je zajednica u Jeruzalemu brzo odgovorila na siromaštvo. „...i mi svake nedjelje za vrijeme euharistijskog slavlja činimo istu gestu prikupljajući priloge kako bi zajednica mogla odgovoriti na potrebe najsiromašnijih. To je znak koji su kršćani uvijek činili s radošću i osjećajem odgovornosti“, kazao je te podsjetio na spise iz vremena Rimskog Carstva koji opisuju susrete kršćana u kojima se dijeli hrana sa siromašnima.

Nadalje je podsjetio na „raspoloživost koju su proteklih godina pokazali čitavi narodi otvorivši svoja vrata milijunima izbjeglica s Bliskoga istoka, iz Afrike i sada iz Ukrajine“ te ukazao na opasnost zaboravljanja ratnih sukoba jer „što dulje traje, to su njegove posljedice sve gore“. U tom je kontekstu Rimski biskup podsjetio da je solidarnost „podijeliti ono malo što imamo s onima koji nemaju ništa, kako nitko ne bi oskudijevao“.

„Kao članovi građanskoga društva moramo očuvati živim poziv na vrijednosti slobode, odgovornosti, bratstva i solidarnosti. Kao kršćani, pak, temelj svoga postojanja i djelovanja moramo uvijek pronalaziti u ljubavi, vjeri i nadi“, podcrtao je i primijetio kako „apostol Pavao ne želi kršćanima nametati djelo milosrđa kao neku obvezu“. „Pavlov zahtjev potiče pojedince da daju svoj prilog kako bi ta kolekta bila znak ljubavi. Velikodušnost prema siromašnima nalazi svoj duboki temelj u odluci Sina Božjega koji je i sam htio postati siromah“, dodao je Papa i istaknuo kako vjernik treba biti djelotvoran slušatelj Božje riječi, a ne onaj zaboravni koji ne čini ništa.

Nadalje je progovorio o iskrivljenoj slici novca i navezanosti na materijalno. Potaknuo je da se ljudi ne upuste u zloporabu dobara zbog pretjerane vezanosti za novac objašnjavajući kako su to situacije koje „otkrivaju mlaku vjeru te slabu i kratkovidnu nadu“. Istaknuo je razmišljanje da novac ne smije postati „apsolutna vrijednost, niti glavna svrha“ što sprječava vidjeti potrebe drugih. „Kršćaninu i nekoj zajednici ne može se dogoditi ništa štetnije i gore od toga da budu zaslijepljeni idolom bogatstva“, naglasio je Papa dodajući da ne spašavaju aktivizam i asistiranje siromašnima, nego zalaganje da svi imaju ono nužno.

Podsjetio je i na apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium naglasivši kako „nitko ne bi smio reći da se ne može približiti siromasima jer mu to ne dopušta njegov način života što je česta izlika u akademskim, poduzetničkim i profesionalnim, pa čak i u crkvenim krugovima“.

Paradoks života vjere

Nadalje je progovorio o paradoksu siromaštva koje čini bogatim. Na tragu toga uputio je apel da se pronađu novi načini koji mogu ići dalje od postavljanja socijalnih politika „prema siromašnima“, ali nikada „sa siromašnima“. „Isusova nam poruka pokazuje put i daje nam otkriti da postoji siromaštvo koje ponižava i ubija, te da postoji i drugo siromaštvo, njegovo vlastito, koje oslobađa (...) Ono nam se predstavlja kao odgovorna odluka da se oslobodimo suvišnog i usredotočimo se na ono bitno“, napisao je Papa te podsjetio na riječi Sv. Ivana Zlatoustog koji u svojim spisima oštro osuđuje neodgovarajuće kršćanske stavove prema najsiromašnijima te poziva da se svi ugledaju na Isusa.

„Apostolov tekst, koji je okosnica ovog 6. svjetskog dana siromaha, pokazuje veliki paradoks života vjere: Kristovo nas siromaštvo čini bogatima (...)  Isusovo bogatstvo jest njegova ljubav koja se nikomu ne zatvara i ide ususret svima, a posebno onima koji su marginalizirani i lišeni onog nužnog“, dodao je papa Franjo i na kraju svoje poruke podsjetio kako je 15. svibnja proglasio svetim Charlesa de Foucaulda, čovjeka koji se rodio bogat, ali se odrekao svega da bi slijedio Isusa i postao siromašan. „Za brata Charlesa to nisu bile samo riječi, već konkretan način života“, kazao je potičući da 6. svjetski dan siromaha postane „milosna prilika da izvršimo zajednički i osobni ispit savjesti i da se zapitamo je li siromaštvo Isusa Krista naš vjerni suputnik u životu“.

KT