Poruku podijeljenu u šest brojeva papa Prevost započeo je, kako prenosi IKA, retkom iz psalma „Ti si, Gospodine, ufanje moje“ (Ps 71,5). „Te riječi potekle su iz srca opterećena velikim poteškoćama: ‘Trpljenja mnoga i velika bacio si na me’, kaže psalmist (…) Usred životnih kušnji nadu oživljava pouzdana i ohrabrujuća sigurnost Božje ljubavi izlivene u naša srca po Duhu Svetome. Stoga ona ne razočarava, te Sv. Pavao može napisati Timoteju: ‘Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga žioga.’ Živi Bog je, naime, ‘Bog nade’ koji je u Kristu, svojom smrću i uskrsnućem, postao ‘nada naša’. Ne smijemo zaboraviti da smo spašeni u toj nadi u kojoj moramo ostati usidreni“, naznačio je Sveti Otac.

U drugom broju posvijestio je kako siromasi mogu postati svjedoci snažne i pouzdane nade upravo zato što je ona, u njihovu slučaju, ispovijedana u nezavidnu životnom položaju označenom odricanjem, krhkošću i marginalizacijom. „Oni se ne oslanjaju na sigurnost koju daju moć i posjedovanje; naprotiv, zbog njih trpe i često su njihova žrtva. Svoju nadu mogu stavljati samo negdje drugdje. Priznajući da je Bog naša prva i jedina nada, i mi prelazimo s prolaznih nada na trajnu nadu. Kad nas nosi želja da imamo Boga za suputnika na svom životnom putu, važnost bogatstva se umanjuje jer se otkriva istinsko blago koje nam je uistinu potrebno“, istaknuo je poglavar Katoličke Crkve.

Treći broj naglašava kako je najgore siromaštvo ne poznavati Boga. „Papa Franjo nas je na to podsjetio kad je u Evangelii gaudiumu napisao: ‘Najveća je diskriminacija od koje trpe siromašni nedostatak duhovne skrbi. Većina siromaha posjeduje posebnu otvorenost vjeri; trebaju Boga, i mi ne smijemo propuštati pružati im njegovo prijateljstvo, njegov blagoslov, njegovu riječ, omogućiti im pristup slavlje- nju sakramenata i ponuditi im hod rasta i sazrijevanja u vjeri’ (…) Bogatstvo je često varljivo i dovodi do dramatičnih situacija siromaštva, od kojih je na prvom mjestu čovjekovo uvjerenje da ne treba Boga i da može živjeti bez Boga. Na um nam padaju riječi Sv. Augustina: ‘Sva tvoja nada neka je u Bogu: osjeti potrebu za njim, da te On ispuni, jer bez njega što god da imao, samo će te učiniti još praznijim’“, citirao je Papa.

U nastavku, došavši do četvrtog broja, naznačio je kako je kršćanska nada, na koju upućuje Božja riječ, sigurnost na životnom putu jer ne ovisi o ljudskoj snazi, nego o obećanju Boga koji je uvijek vjeran.„Stoga su kršćani od samih početaka odlučili nadu poistovjećivati sa simbolom sidra koje daje stabilnost i sigurnost. Kršćanska nada je nalik sidru koje naše srce privezuje za obećanje Gospodina Isusa koji nas je spasio svojom smrću i uskrsnućem, i koji će ponovno doći među nas (…) Nada, koju podupire Božja ljubav izlivena u naša srca po Duhu Svetom (…) Onaj tko nema ljubavi, ne samo da nema vjere i nade, već oduzima nadu i svome bližnjemu“, naglasio je Sveti Otac.

U petom broju naznačio je kako ljubav „predstavlja veliku društvenu zapovijed“.„Siromaštvo ima strukturne uzroke s koji- ma se treba uhvatiti u koštac i ukloniti ih. Dok se to događa, svi smo pozvani stvarati nove znakove nade koji svjedoče kršćansku ljubav, kao što su činili mnogi svetci i svetice kroz povijest. Bolnice i škole, na primjer, predstavljaju ustanove osnovane zato da izraze prihvaćanje najslabijih i marginaliziranih. One bi sada trebale biti dio javnih politika svake zemlje, ali ratovi i nejednakosti to često još uvijek sprječavaju. Znakovi nade danas sve više postaju obiteljski domovi, stambene zajednice za maloljetnike, savjetovališta i prihvatni centri, pučke kuhinje, prenoćišta, pučke škole: koliko samo često skrivenih znakova koje možda ne primjećujemo, ali koji su tako važni za prevladavanje ravnodušnosti i poticanje na predano zalaganje u različitim oblicima volontiranja! Siromasi nisu dodatna briga za Crkvu, nego najmilija braća i sestre, jer nas svaki od njih, svojim životom, kao i riječima i mudrošću koju nose, nadahnjuje da dođemo u konkretan dodir s istinom evanđelja“, napisao je Papa.

Na kraju, u šestom broju, naglasio je kako je to poziv koji izranja iz slavlja Jubileja 2025. „Nije slučajno da se Svjetski dan siromaha obilježava pred kraj ove Godine milosti. Kada se Sveta vrata zatvore, morat ćemo čuvati i prenositi Božje darove koji su izliveni u naše ruke tijekom cijele godine molitve, obraćenja i svjedočenja. Siromasi nisu predmet naše pastoralne skrbi, nego kreativni subjekti koji nas potiču da uvijek iznova pronalazimo nove načine življenja evanđelja danas (…) Kod promicanja općeg dobra, naša društvena odgovornost temelji se na stvaralačkom činu Boga koji svima daje zemaljska dobra: kao i ona, i plodovi ljudskog rada također bi trebali biti jednako dostupni svima. Pomaganje siromašnima je, naime, prije pitanje pravde, nego milosrđa“, poručio je, među ostalim, papa Leon XIV.

J.M., KT