Čovjek koji je otvorio vrata Novog svijeta


Quarto abuente saeculo je enciklika pape Leona XIII. koju je objelodanio 16. srpnja 1892. u Rimu, prigodom 400. obljetnice otkrića Amerike. Sadržaj ove papinskog dokumenta je svojevrsna zahvala za Kolumbovo otkriće Novog svijeta i širenje kršćanstva na tom olujnom putu.

Piše: Tina Matić

Riječ enciklika potječe od grčke riječi enkyklos što znači „ići u krug“. To je, dakle, tekst koji „kruži“ po svijetu i putem kojeg pape dijele nešto što im se čini važnim za dobrobit ljudi. Taj dokument ima najveću snagu i obvezujući karakter. Jedan takav nastao je za vrijeme pontifikata pape Leona XIII. i govori o naporima Kristofora Kolumba koji je svojim otkrićem pružio sasvim novu percepciju svijeta i otvorio nove putove Evanđelju.

Istraživač vječne slave

Quarto abuente saeculo je 42. enciklika pape Leona XIII., pisana na latinskom jeziku i objavljena 16. srpnja 1892. Sadrži deset kratkih poglavlja koja zapravo čine deset glavnih misli ovog crkvenog dokumenta. Nastala je kao spomen na otkriće Novog svijeta koje je te godine obilježavalo četiri stoljeća.

Enciklika je dakle pisana kao spomen na čovjeka koji je u potpunosti promijenio svjetski poredak, čovjeka koji je otkrio Ameriku, čovjeka koji je svako svoje putovanje posvetio širenju radosne riječi: Kristofora Kolumba.

Istraživač je rođen 1451. u švicarskom gradu Ženevi i već u ranom djetinjstvu počeo je ploviti Sredozemljem. Posebno su ga zanimale glasine o pomorskom putu do Indije stoga je tražio flote s kojim bi išao što dalje na zapad. Jedne prilike kad se njegova flota sukobila s talijanskom, bio je prinuđen bježati sa zapaljenog broda – tad je dospio u Portugal.

Kako tamošnje vlasti nisu bile zainteresirane za njegove ekspedicije, otišao je u Španjolsku gdje je dobio naklonost vladara i poticaj za dalek put koji je donio više no što je itko mogao zamisliti. Umro je 20. svibnja 1506. u španjolskom gradu Valladolidu.

Poznata riječ nepoznatom svijetu

Enciklika Quarto abuente saeculo upućena je najprije nad/biskupima Španjolske, Italije i dvaju Amerika, ali i svim drugim ljudima koji se trebaju sjetiti velikana Kolumba i odati mu zasluženu počast.

Na samom početku dokumenta, Sveti Otac podsjeća na događaj otkrića Amerike govoreći ljudstvu kako su Europa, ali i čitav svijet puno toga dobili tim činom. Spoznaja drugih kontinenata i drugačije prirode bila je prekretnica u povijesti ljudskog roda.

Kroz ovaj tekst papa Leon XIII. objašnjava kako su mnogi pije i poslije Kristofora pokušavali isto – istražiti nepoznata kopna i još nepoznatija mora, ali je razlika bila u tome što je smo on tražio nešto slavnije i veće od onih drugih – novi put Evanđelja.

„Niti je prezreo slavu koja je najzanosniji ideal velikim dušama, niti je posve prezirao nadu u svoje prednosti. Ali mu je daleko prije svih tih ljudskih dimenzija, bilo razmatranje njegove vjere koja ga je bez sumnje opskrbljivala snagom uma i volje, i često ga je ohrabrivala i tješila usred najvećih poteškoća. Poznato je da je njegov um prije svega imao namjeru i cilj otvoriti put Evanđelju nad novim zemljama i morima“, navodi Sveti Otac u enciklici.

Plovidba olujnim morem nije bila jednostavna, ali nije bila i jednina prepreka na ovom dalekom putu. Najveći i najjači motiv koji ga je gurao dalje na tom putovanju, kako je objasnio Papa, bila je katolička vjera. „Također su se borili s divljacima, nevjernošću prijatelja i drugova, kriminalnim zavjerama, podmuklošću zavidnika i klevetama odmetnika. Mora da bi podlegao tako ogromnim i nadmoćnim neprijateljima da nije bio podupiran sviješću plemenitih ciljeva za koje je znao da će donijeti veliku slavu kršćanskom imenu i spasenje beskonačnom mnoštvu“, istaknuo je papa Leon XIII.

Dok je svijeta i vijeka, Kolumbo će biti pamćen po velikom otkriću koje je upoznalo dva razdvojena neznana svijeta. A ono po čemu ga svaki vjernik treba pamtiti je njegova istinska prvotna namjera – širenje Božje riječi čemu danas svjedoče brojni otoci koje je on imenovao.