Pero Pavlović

Disati i pisati u Božjoj blizini


Pavlović stalno stremi duhovnoj i životnoj harmoniji. Mnogi su kritičari istaknuli lirsku snagu njegovih religioznih pjesama iz kojih zrcale snažni osjećaji.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Pero Pavlović je jedan od najpoznatijih suvremenih hrvatskih književnika iz Bosne i Hercegovine. Taj autor 33 knjige pjesama, književni i likovni kritičar te istaknuti kulturni djelatnik rodio se 20. ožujka 1952. u Gradcu kod Neuma, gdje je pohađao pučku školu, dok je gimnaziju završio u Metkoviću. Studirao je medicinsku biokemiju u Zagrebu gdje je diplomirao i magistrirao, a danas u Neumu živi i radi kao ravnatelj Doma zdravlja. Poezija mu je višestruko nagrađivana i prevođena, te uvrštena u brojne ugledne književne časopise, antologije i školske lektire i čitanke.

Ako se može sažeti sve ono o čemu Pavlović pjeva od 1979., kada mu je objavljena prva knjiga Plavi svirač, onda je to sam pjesnik učinio u pjesmi Što pjesnik nosi u torbi, u kojoj je od zaborava sačuvao svoj zavičaj i njegove dragulje prirode, ljubav, duhovnost i vjeru, promišljanja o sebi, smislu, životu i svijetu, unutarnja proživljavanja i snove, domovinu i domoljublje... Najočitija konstanta u Pavlovićevu pjesništvu je zavičajnost. Toponimi i simboli rodnog kraja prate ga čitavim pjesničkim putom. Mnogi će poznavatelji književnosti s pravom ustvrditi kako je malo tko kao ovaj magistar, koji je svoja profesionalna znanja spojio s književnošću i ljubavlju prema prirodnim divotama, u domaćoj književnosti, ali i šire, toliko ljepote bilja i raslinja udahnuo u riječi i stihove koji poručuju: „Beri blago, Božje blago.“

Čitajući njegove duhovnošću prožete pjesme zaključujemo kako Pavlović uživa disati i pisati u Božjoj blizini. I stalno ju traži stremeći duhovnoj i životnoj harmoniji. Mnogi su kritičari istaknuli lirsku snagu njegovih religioznih pjesama iz kojih zrcale snažni osjećaji. Izdvojimo i mi nekoliko Pavlovićevih naslova.

 

KRIŽ

Nosim ga u srcu i riječi

 

On mi svijetli

Kad oslijepim

 

ČETIRI BIBLIJSKA HRASTA

Do mjesta Šekema

Do hrasta More

Azur zasvodio vidokrug širan

A riječi iskon ljubavi zore

 

Do Hebrona

Do hrasta Mamre

Oblačci prše dugine boje

A sunce nebom ljepote zarne

 

Kod Ofre

Pod sjenovitim hrastom

Zelen lista mir

A stabla Ašere ocvast će krasom

 

A krajputaš hrast jedan

Granat i stamen

Sluti li ishod bolan i koban

Sluti li kraj bolan i koban

Ili proniče u znamen

 

Amen

Ocviće pjesma svjetla i sjene

Tragove vječnosti razgrće vrijeme

 

 

MLADI KRALJ

Gloria miljem zvoni, trepere zvijezde, san suncem

prosinuo. Dobrotom i blagošću.

U tihu svetu hrvatsku noć doplovio je Mladi Kralj

na slapu smjerne radosti.

Mironosac! Došao u ljeto 2000. U naša srca, svetišta,

dom i rod;

među gladne, žedne, bolesne, prognane, ucviljene,

malene; na naša susretišta, selišta, stjecišta, stratišta,

grobišta. Došao u naše prošnje, bdijenja, uznesenja;

u slatku materinsku riječ. U zlatna Branimirova

pismena, na izvore i počela;

na polja, gore, ravnice, rijeke, jezera;

na mare nostrum croaticum, Bašćansku i Humačku

ploču, u inkunabule, misale, ljetopise, časoslove i

knjige;

u našu četrnaestostoljetnu kršćansku povijest.

U njegovom imenu bijele se hrvatske zornice, cviće

Bosna, svijetli Vukovar, raste Ravno, Škabrnja, Neum,

Knin, Mostar, Dalj, Dubrovnik;

pjeva probuđena Domaja. Pronosi blagovijest.

Draganjem bršljana bokori.

Uzdiže se u dijadem nebeske ljepote.

 

U Neumu, 25. prosinca 1999.

 

BOŽJE BLAGO BERI BLAGO

Lijep sanak

Lijepo zorje

Lijepi danak

Ljetni danak za poranak

 

Blagdanom mi pođi

Blagdanom dođi

Beri bilje

Božje blago beri blago

 

Mirisače, misirače, medunice

Ljekarice

Miloduhe, lazarkinje, zlatnice

 

Sljez, kičicu, kokočicu, iglicu, metvicu

Vrbičicu, vasiljak, vranjak, vrijesak, titricu

Dobričicu, dvornik, dubačac, dragoljub

Hajdučicu, mravinac, pelin, marulju, kantarion

Bročac, kadulju, smilje, čistac, gorčiku

 

Blagdanom pođi

Blagdanom dođi

Božje blago beri blago

 

Gradac, blagdan Gospe Karmelske 1998.

 

CRKVA U NEUMSKOM ZALJEVU

Bljesnula sred sklada imenom ljepote

Ko biserna školjka na dlanu vedrine

Utihom proniče u naše živote

I ozarjem zipka oseke i plime

 

Na pučini srca usidrena lađa

Isusova lađa ljubavi i mira

Melodija bokor snovidovno rađa

Nasmijanim nebom probuđena rima

 

Ovaj hram udivni, ovaj neba kutak

O Zvijezdo mora, zagrli i štiti

Nek klicaj šumori ko božanski vrutak

I zbiljnost okruni što pjesmom će zriti

 

Gradom se razlijeva rajska glazba zvona

Opalni plamičci širan zrenik krase

Jedrila se njišu u zrcalu mora

Milje sreće krili dragovite časke

 

Dosanjana java dragost smjernu zori

Proviđenje ushit uzdiže u svetost

Slap hrvatskih riječi tihano romori

Pri šutnji se pogled ogrne u svjetlost

 

Na pučini srca usidrena lađa

Isusova lađa ljubavi i mira

Melodija bokor snovidovno rađa

Nasmijanim nebom probuđena rima