Ivan Babić

Ljubav je hrabar skok


Autor snažnih stihova o ljepoti i tegobama staza života – od djetinjstva u Imotskoj krajini do današnjih obzora, ispisuje i dojmljive poetske molitve, a u stihu na poseban način štuje i Drinske mučenice.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Ivan Babić je rođen 23. ožujka 1961. u Imotskom. U rodnom selu Studenci u Imotskoj krajini pohađao je osnovnu školu, gimnaziju je završio u Rijeci, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao kao profesor filozofije i ruskog jezika i književnosti te knjižničar. Od 1994. zaposlenik je Knjižnica grada Zagreba, trenutačno Knjižnice Sesvete kao knjižničar-informator.

Poeziju objavljuje od 1996. u najpoznatijim književnim časopisima i novinama u Hrvatskoj, a autor je više pjesničkih zbirki: Kasna molitva prstiju (1999.) i Zvizda (2007.), Stigme svagdana (2011.), Koncepcija vrta (2014)… „Babićeve su pjesme različite, različitih stihova slobodnih i manje slobodnih, rimovanih i nerimovanih, različitih ugođaja i vrlo različite tematike, ispjevane u prvom, drugom i trećem licu, najčešće je riječ o pjevu egzistencije, od nostalgičnog sjećanja na djetinjstvo, do ranjenosti nasmrt i otvorenosti onostranom“, ocijenio je Josip Sanko Rabar u recenziji zbirke Zvizda ukazujući i na pjesnikovu povezanost sa zavičajem kroz stihove na dijalektu, što svjedoči i njegova knjiga Studenački rječnik (2008.). Sudionik je niza pjesničkih festivala, a pjesme su mu uvrštene u lektiru te u nekoliko antologija i zbornika, među kojima: antologija duhovne poezije Krist u hrvatskom pjesništvu (Verbum, Split, 2007.), Hvaljen budi, Gospodine moj – Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu(Alfa, Zagreb, 2009.), Kruh i vino. Zbornik suvremene hrvatske duhovne poezije (HUM, Zagreb, 2009.). Od 1984. prevodi poeziju, prozu i teorijske tekstove s ruskog jezika za najznačajnije hrvatske časopise i novine te za 3. program Hrvatskoga radija. Objavio je i nekoliko knjiga prijevoda s ruskog jezika, a 1998. izabran je za prevoditelja godine u tjedniku Hrvatsko slovo

Lektor je, urednik i priređivač nekoliko knjiga i zbornika, a uz to je i osnivač (2001.) i voditelj tribine Kulturni četvrtak u Sesvetama te Sesvetskog pjesničkog maratona. Štovatelj je blaženih Drinskih mučenica i član Uredničkog vijeća informativnog biltena Vicepostulature Drinske mučenice kojih se prigodno prisjećamo i kroz Babićevu pjesmu Ljubav nastalu u Sarajevu na dan njihove beatifikacije 24. rujna 2011.

LJUBAV
Ljubav je ljiljan
što se otvara prema suncu dobrote
ali i prema mraku mržnje
Ljubav je trn
u vijencu spletenom
od najnježnijih ruža
Ljubav je žarko željeni dar
kojega dobiješ
da bi ga dao drugom u potrebi
Ljubav je milost
koju u krvavom znoju katkad moraš izmoliti
od Onoga koji sve bezuvjetno prašta
Ljubav je plamen
što mami leptirice nevoljnika
na kojemu stalno gore i nikad ne izgore
Ljubav je hrabar skok
u divlju okrvavljenu rijeku
što teče tjesnacima Neba
Ljubav je piramida svjetla
vječna utvrda vjere
izlivena od mučeničke magme
što je tako radosno šiknula
iz skrivenih vulkana Duha
ove ponosne bosanske hrvatske zemlje

Sarajevo, 24. rujna 2011., dan beatifikacije Drinskih mučenica

ON
ime je Njegovo jeka
što se od beskraja odbija
i proniče kroz tanko tkivo
moje strepnje
otvorene Mu oči
razmiču teške oblake
i siju svjetlo
u mome zapuštenom vrtu
na Njegovim tvrdim
krškim dlanovima
ucrtan je zemljovid
svih mojih snova
jedem Ga i pijem
kao esenciju smirne
što me sa svijetom miri
i sprema za počinak
i početak
* * *
Bože,
sa mnom si išao
kroz lišće
što se tako tiho
na tijelo tvojih staza
lijepi
i mračnu memlu
iz bolnih križa skuplja
u svoje žute žile,
pa tajno trune
u rusju rukavaca
sadrenih jezera,
bistrinom zagledanih
u gustu grivu
majčice šume
i dobrog
modrog
neba
 
U TVOJIM RUKAMA
U Tvojim rukama
tim mirnim lukama
sidro ću baciti
morem koraciti
U Tvojim rukama
konac je mukama
mogu odmoriti
s kušnjom se boriti
U Tvojim rukama
svo zlo se slama
granica nestaje
život ne prestaje