Grgo Mikulić
Ponijet ćemo samo ono što je u nama
sri, 21. ožujka 2018. 15:05
U stihovima lišenim kićenosti i patetike Mikulić se bavi važnim pitanjima čovjekova života, prenosi dojmove svojih unutarnjih proživljavanja i zapažanja svijeta oko sebe, nenametljivo opominjući kako je ispravno hoditi ispod zvijezda…
Priredila: Lidija Pavlović-Grgić
Grgo Mikulić je rođen 4. travnja 1960. u Podkraju, župa Kočerin, općina Široki Brijeg. Osnovnu školu završio je u Kočerinu, a klasičnu gimnaziju u Širokom Brijegu. Na spomendan Sv. Petra i Pavla 1983. diplomirao je turizam na Ekonomskom fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku. Radio je i živio u Splitu i Dubrovniku, a 1994. se vraća ponovno u Hercegovinu gdje i sada obitava. Područje njegova djelovanja su turizam, pisanje, izdavaštvo i likovna umjetnost.
Objavio je zbirku priča i legendi Priče i legende iz Hercegovine, zbirku pjesama Plamičci i iskrice te roman Učitelj Pravde, a priredio je dva zbornika radova – Viganj i njegovo doba i O Janku Bubalu. Svestrani pisac i djelatnik u turizmu potpisuje i Priručnik za polaganje stručnog ispita za turističke vodiče za Županiju Zapadnohercegovačku, Plan grada Širokog Brijega i Plan grada Ljubuškog, turističke kataloge za nekoliko hercegovačkih gradova (Grude, Ljubuški, Posušje i Široki Brijeg) te turističke vodiče Regija Hercegovina (na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku) i Oaza u kamenu – Županija Zapadnohercegovačka.
Bio je glavnim urednikom časopisa za turizam i kulturu življenja Turizam BiH. Kao vanjski suradnik urednikom je nakladništva u nakladničkom poduzeću Gral iz Širokog Brijega. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i F.I.J.E.T.-a (Međunarodna udruga turističkih novinara i pisaca u turizmu – Hrvatska).
U slobodnom vremenu bavi se i kiparstvom u kamenu, drvetu i glini, a svoje je radove prikazao na samostalnoj izložbi Portreti u prosincu 2011. u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru.
Kad je riječ o poeziji, Mikulićev izraz odlikuju jednostavnost, promišljenost i zrelost domišljena i opjevana. U stihovima se bavi važnim pitanjima čovjekova života, prenosi impresije svojih unutarnjih proživljavanja i zapažanja svijeta oko sebe, nenametljivo opominjući kako je ispravno hoditi ispod zvijezda…
DOLAZAK I ODLAZAK
Goli se
rađamo.
Goli
ćemo i umrijeti.
Praznih ruku
dođosmo,
Praznih ruku
ćemo i otići.
Ponijet ćemo
samo ono
što je
u nama
LETI
Smrt nije
iznad
nego ispod
nas.
Zato
PAZI!
Ne puzi
Leti…
KAD UMIRE FRATAR
Kad umire fratar
i sunce je
za jednu dužinu bliže
svome zalasku
I Novom izlasku
Kad umire fratar
jedna zvijezda
na svodu nebeskom
nestaje,
Ali
nu
praznina ne nastaje.
Na njezinom mjestu
Novo
Sazviježđe
postaje,
kad umire fratar
I vidim
mnoštvo,
tisuće tisuća,
ko svjedočanstvo
nepobitni
stoje,
stameni
i kameni,
iako nisu tu
kad umre fratar
DVIJE OBALE
Kako je teško hoditi stazama svetim
dok srce za životom ljudskim čezne
Mučno je buditi se uvijek na obali drugoj
i gledati prijeko, daljine bliske i drage
Kako je teško voljeti obale dvije,
a živjeti na sredini krhkoj
Teško je razdijeljen biti, razdijeljen živjeti
Mučno je mučno iz iste čaše
med i žuč ispijati
SAMOĆA
Ja u sebi
nosim
samoću
još od rođenja,
svaki dan
jutrom
dok se budim,
tijekom dana
dok sunce
svoje korake
broji
od istoka
ka zapadu i
k večeri,
dok
san mi
tiho
sklapa oči
Mjesecima
i godinama
tako
I moja smrt
bit će
ko samoća
tiha,
ko rođenje
tužna,
ko uskrsnuće
radosna
Izdvojeno
.jpg&w=420&h=235&zc=1&hash=4abd4183c75b871cba51d030f8178f03)
Duhovnost u stihu
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
