Vladimir Pavlović: Genezeratska plavet

Ned, 24. Veljača 2019. 13:10

Želeći podsjetiti na iznimnu vrijednost i kvalitetu Pavlovićeve književne riječi, donosimo neke od njegovih antologijskih stihova.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Vladimir Pavlović je rođen 29. rujna 1935. u Trebižatu gdje je završio pučku školu. Niže razrede gimnazije pohađao je u Mostaru i Čapljini, a Srednju poljodjelsku školu u Čapljini. Nakon toga diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Mostaru. Potom je kratko radio kao nastavnik hrvatskog jezika i književnosti u Čitluku, a poslije tog angažmana tridesetak godina učiteljuje u Kuli Norinskoj kod Metkovića.

U književnosti se javlja od 1953. i kroz iduća desetljeća piše pjesme, eseje, putopise, dramske tekstove, publicističke radove s područja kulturnih i političkih zbivanja, humoristično-satiričnu prozu, novinske zapise, te književne, likovne i kazališne kritike i prikaze.

Od poetskog prvijenca 1955. do 2001. objavljeno je 20 Pavlovićevih knjiga, a njegov je književni angažman ovjenčan značajnim priznanjima. Pored ostalih, dobio je 1994.i prestižnu pjesničku nagradu DHK-a Tin Ujević za stihozbirku Gral kao najbolju knjigu pjesama u toj godini. Pjesme su mu prevođene na mnoge strane jezike, a zastupljen je u brojnim antologijama bosanskohercegovačke i hrvatske poezije. Bio je član DHK-a i P.E.N.-a te DHK-a HB-a.

Među sedmoricom sastavljača čuvenog pisma hrvatskih intelektualaca iz BiH 1971. našlo se i njegovo ime, a ostat će zapamćen i po značajnim dužnostima u kulturi. Od 9. lipnja 1991. do 7. kolovoza 1995. bio je predsjednik Matice hrvatske Metković. Pred kraj života obavljao je posao ravnatelja Gradskog kulturnog središta u Metkoviću. Godine 1996. izabran je za predsjednika Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, a na toj funkciji ga zatječe i smrt. Preminuo je 7. prosinca 1996. u Zagrebu. Pokopan je na groblju u Trebižatu. Početkom školske 1997./'98. Osnovna škola u Čapljini dobila je ime po Vladimiru Pavloviću.

Želeći podsjetiti na iznimnu vrijednost i kvalitetu Pavlovićeve književne riječi, donosimo neke od njegovih antologijskih stihova.

GENEZERATSKA PLAVET

Pada mi svjetlost po kosi

s jadranskih uzvisina.

Strijele od svjetlosti krše mi se o čelo.

Genezeratska plavet ovako je lila

Učitelju po licu.

On je govorio mudro nad vodom.

Njezina gibljivost na koljena je pala.

O plavičasti zvonici s jadranskih brežuljaka

koji gorite u večernji čas!

Cvjetna zvona iz vaše vitkosti

u moju dušu prelaze.

Glagoljski brevijari optočeni srebrom

nad kojima su suha usta šaptala.

Jesi li ih pomno slušao, Gospodine?

Ruža koja se, evo, polako gasi sred apside

hvali ruke što su je njegovale.

S ovih je brežuljaka slavno odletjeti

u purpurnu dubinu u koju zemlja pada.

Mnogi su o njoj izrekli mudrih riječi

i pustili neka im niz lice lije.

Blaga je ova večer, pčelama posuta:

na plavoj lavandi zuje kasni kukci.

Njišu se asirske lađe krcate tigrovima,

ali se od njih ne strepi jer im je uzeta oholost.

Gdje je moja kuća u ovoj stišanosti?

Tko u njoj spava u ovaj ganutljiv čas?

Grize li zid hladnoća, pohode li je mrtvi

ili šuštavi leptiri sa treperavim okom?

Ovo su časovi zebnje iz kojih bih htio izaći

pa sad vrludam jer ne znam gdje su vrata.

Ti koji si hodao po vodi, nauči i mene hodati

po ovoj vatri što naokolo cvjeta.

GRAL

Posuda iz koje nisam pio

od taljena je sjaja.

Meni je tek pouzdanje,

na suhoj usni sukrvica.

Blagovat će se jednom

otajna večera, bit će

Nazarenac za stolom.

Umočit će prste u posudicu.

Po licu će nam odsijevat Gral.

Posegnut ćemo za ribama

iz genezaretske vode,

za kruhom koji snenu družbu

otajnim mirisom omamljuje.

A kada Učitelj zazove Eloi!

prikovan za bešćutno drvo,

ganuti Josip iz Arimateje

prinijet će uz bok Gral.

ZEMLJA ZEBNJE

Sanjao sam svoju banovinu, zemlju zebnje.

Sad sam u njoj: vladam, imam podanike.

Imam mudru glavu, žezlo zmajeve,

vode i gore, pokoran puk koji mi sapliće hod.

Pjevam, posrćem, lovim ribe, podižem bedeme,

ulagujem se moru koje mi podriva san.

Tepam mu, nudim jelo, pitam: jesi li žedno,

je li ti udoban ležaj, bridi li te sidro?

Palim svjetiljke, bdijem, stišavam gnjevan glas,

strepim kad je cvatnja, razgonim oblake,

šetam po mjesečini, iskušavam nevičnu ruku.

Zatim dugo spavam, dugo se budim,

dugo se navikavam na tamnu zemlju

koju obrasta štir.

Izdvojeno

Nek' se zna

Čet, 21. Ruj. 2023. 09:21

P'jana glava (ne) nosi barjaka

Dok traje ljuti boj eresovskoga vožda i „njemačkoga turista“, specijalni njemački izaslanik hvali rakiju iz Laktaša, koja je, veli, bolja od proizvođačeve politike. Mali problem s tom konstatacijom može, međutim, biti u tomu što je Baja popio litre i litre svoje ljute šljive s (raznim) izaslanicima. A i dalje vlada "boljim dijelom BiH"...

Iz katoličkog tiska

Čet, 21. Ruj. 2023. 08:37

Izišao Katolički tjednik 38./2023

Središnja tema novoga broja su mediji, a posebice katolički novinari zbog Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija koji se na teritoriju Biskupske konferencije BiH obilježava na posljednju nedjelju rujna...

Obilježena 3. obljetnica Europskog centra „Marija Zvijezda“

BiH

Čet, 21. Ruj. 2023. 11:32

Obilježena 3. obljetnica Europskog centra „Marija Zvijezda“

U prostorijama drevne trapističke opatije Marija Zvijezda u Banjoj Luci, 20. rujna svečano je obilježena 3. obljetnica utemeljenja Europskog centra za mir i suradnju „Marija Zvijezda“, smještenog u ovom trapističkom zdanju.