A vas će zamrziti svi zbog mene


Svijet nije ravnodušan prema nama kršćanima: ili su za nas ili oštro protiv nas. Rimsko Carstvo progonilo je kršćane, jer nisu štovali njihova božanstva.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Piše: Anto Orlovac

Židovi su progonili kršćane, jer su mislili da ugrožavaju njihovu vjeru. Komunisti su progonili vjernike i vjeru jer su joj pripisivali negativnosti: da koči razvoj čovjeka i čovječanstva. Uvijek su jači progonili slabije.

A jesu li zbilja jači? Jer progoniti druge, one koji drugačije misle, znači biti nesiguran u svoje. To je psihologija čopora. Čopor ne trpi nikoga tko je drukčiji, tko u taj čopor ne pripada. Zato svakoga takvog progoni i istrjebljuje.

I današnji hrvatski mediji točnije rečeno: mediji u Hrvatskoj i javnost nerijetko su neprijateljski raspoloženi prema kršćanstvu. Na to u posljednje vrijeme sve češće ukazuju naši biskupi. Zar su opet na redu progoni Crkve? A zašto to čine? Što smo im krivi? I ovdje je odgovor isti: vlasti nikada ne vole one koji drugačije misle. Oporba je u demokraciji normalna, no vlasti je ne vole i – ako ne moraju – ne trpe. Tko će se i danas usuditi glasovati protiv onoga što je zamislio šef stranke sa svojim timom? Zato se u saboru unaprijed može znati koliko ima „ruku“ tj. glasova za neki prijedlog ili zakon. Usudi li se netko glasovati po svojoj savjesti, drugačije, leti iz stranke!

Nasuprot

 Prostodušan vjernik to ne shvaća. Zašto nas ne vole ili čak progone, a ne činimo nikome zla? Odgovor je: zato što nisu u stanju prihvatiti nekoga tko misli drugačije, tko je samostalan, tko neće u svemu puhati u njihove diple. Ali, znakovito je: nisu jednako na udaru, sve vjere i sve konfesije. Posebno je na udaru Katolička Crkva. Na televiziji i u tisku uglavnom su negativne vijesti o Crkvi. Urednici nisu indiferentni; oni su angažirani, ali protiv! Ne mogu nas imati pod kontrolom, ne mogu nam gospodariti, kako su to mogli za vrijeme komunizma; mi ostajemo samostalni. Napadaju moralne stavove i učenje Crkve, bez obzira tko to rekao: župnik, biskup ili Papa. Zato žele onemogućiti sposobne i oblatiti i ono najvrjednije: sjetimo se svojedobnih napada na Jelenu Brajša koja je učinila zaista čudesna djela kršćanske dobrotvornosti ili profesora Tomislava Ivančića kojemu nisu dali da bude rektor sveučilišta u Zagrebu, samo zato jer je svećenik! Ne pita se za kvalifikacije. On ih je imao sve, ali mu je „nedostatak“ bio to što je svećenik! A kojekakve udruge za obranu ljudskih prava su šutjele, nitko se nije pobunio, nije bilo prosvjeda protiv povrjeda ljudskih prava. A bila su tako očita.

Zbog Isusa

Zapravo, iza toga stoji stav ljudi prema Isusu. On reče svojim učenicima da su Njega progonili i kako će i nas progoniti. Štoviše reče: „Svi će vas zamrziti zbog imena mojega“ (Lk 21,17). No dodaje da to nije razlog za strah, jer nam ništa neće moći. Blago nama dok nas – samo zbog Njega – mrze i progone! Znak je da smo na pravom putu, na pravoj strani.

I apostol Pavao, navodeći što je sve pretrpio kao vjerovjesnik, dodaje: „A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni“ (2Tim 3,12). Pazi: ne ako budu lupeži, zločinci, korumpirani, nego samo to da hoće – živjeti po Bogu, činiti dobro, biti solidarni s drugima i činiti sve što ih uči njihova kršćanska vjera, bit će progonjeni. Sve im to nije važno. Crkvi komunisti nisu dali djelovati karitativno, jer bojali su se, onda će ljudi vjerovati Crkvi. Njihova je logika bila: kad Crkva čini dobro, onda je to zlo!

Crkva je uvijek i mučenička, jer je svjedočka. Mučenik je svjedok kojemu je njegova vjernost i svjedočanstvo za Krista važnije i od vlastitoga života. Zato Crkva ne može propasti. Ono za što se umire, ne odumire, poznata je izreka kardinala Puljića. Kršćanin ostaje vjeran Kristu i svojoj vjeri bez obzira na to pljeskali mu ili pljuskali ga. A on reče da nam ni vlas s glave neće pasti bez znanja Oca nebeskoga. To je izvor snage svakog kršćanina.