Riječ za život

Autentičan susret


Dječak Martin je uporno tražio majčin pogled, ali ga ona nije dala. Tada je skovao izraz Vergegnung – nešto suprotno do Begegnunga – susreta. To je kada se dvoje ljudi fizički susretne, a osobno se još više udalje. To je neka vrsta izvrnutoga susreta.

Piše: Bazilije M.

Dječak Martin Buber imao je nekoliko godina kada su se njegovi roditelji razveli. On je ostao živjeti s djedom i bakom. U dobi od četiri godine igrao se na balkonu s djevojčicom iz susjedstva. U nekom trenutku ta je djevojčica izrekla rečenicu: „Ona se neće nikada vratiti!“ Martin je shvatio da se to odnosi na njegovu majku.  Premda je imao tek četiri godine, ta ga je rečenica bolno probola do dna njegova bića. Kasnije je izjavio: „Sve što sam tijekom svoga života naučio o autentičnom susretu ima svoje korijene u tom satu na balkonu.“

Majka se ipak jednom navratila u kuću gdje je živio. Dječak Martin je uporno tražio njezin pogled, ali ga ona nije dala. Tada je skovao izraz Vergegnung. Na njemačkom se jeziku susret kaže Begegnung. Vergegnung je nešto suprotno do toga. To je kada se dvoje ljudi fizički susretne, a osobno se još više udalje. To je neka vrsta izvrnutoga susreta. Poništenje odnosa. Anti-odnos. Promašeni susret.

Neopisiva duhovna bol koju je Martin tada doživio rezultirala je potragom za filozofijom susreta. Poznate su njegove knjige koje govore od susretu: ja-ti. Poremećaj toga odnosa, po Buberu, ostavlja prostor Lucifetu. Lucifer je onamo gdje je odnos ja-ono. Ja-ne/lice. Ja-stvar. Poticaj za ta razmišljanja dao mu je i austrijski mislilac F. Ebner koji je Decartesovu maksimu: „Cogito, ergo sum!“ prerekao u: „Cogitor ergo sum!“ Prva znači: „Mislim, dakle, jesam!“, a druga (s dodatkom slova r) znači: „Netko o meni misli, zato jesam!“Čovjek je već spoznat (Ratzinger), pa zato se okreće drugomu da i on njega spozna. Sudjeluje u njegovu životu. Komunicira s njim. Susreće ga.

Ebner kaže da taj drugi mora na početku biti onaj Prvi: Ti si! Toga je mišljenja i Buber. Buber je bio Židov i puno se bavio proučavanjem hasidima, vrućeg religioznoga krila u modernom židovstvu. Bez toga velikoga Ti, onoga kojega spoznajemo neposredno, na prvu, ni naše ja, a ni ti drugih, ne bi mogli opstati u svijetu stvari. Ti je suprotno od stvari, a stvari su posvuda i stalno ih gledamo, slušamo, dodirujemo, mislimo. Ti nas izvlači iz svijeta stvari i stvara osobama. (Sa stvarima nemamo Begegnung nego upravo - Vergegnung.)

Njemački mislilac F. von Baader kaže: „Da Bog stvara čovjeka ne znači ništa drugo, nego: govorio mu je. Govorio mu je stvarajući ga: Ja jesam i ti jesi preko (durch) mene (…). U duhovnom izvoru u Bogu čovjek nije bio 'prva', nego 'druga osoba' - prva je bio i jest Bog. On je od Boga 'pozvana osoba', od Božje riječi koja ga stvara.“

Na kraju se možemo zapitati: što je nedostajalo u očima Martinove majke? Ljubav za njezina muža, Martinova oca, i za sina Martina? Martin je kasnije taj Vergegnung premostio preko Božjeg Ti i Bebegnunga s Njim. U prvom Ti našao je svoj ja, bezbroj drugih ti, i na kraju - ono divno mi. Po Buberu, tko to ne nađe, tko se ne varati na taj početak, ne može ni postati osoba. Ostaje u izoliranom svijetu svoga mislećega ja. Ostaje nesposoban za autentičan susret. Ostaje u prostoru ne-susreta, Vergegnunga, a to je domena Lucifera, onoga koji razdvaja nerazdvojivo - muža i ženu, oca i majku, brata i sestru, majku i dijete, oca i dijete, bližnjega i bližnjega, čovjeka i Boga.