Piše: Anto Orlovac

U Apostolskom vjerovanju kažemo: „Vjerujem u Boga Oca, Stvoritelja neba i zemlje“, a u Nicejsko-carigradskom ili misnom: „Vjerujem u jednoga Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.“

Bog je Stvoritelj, Kreator. Bez Njegove stvaralačke volje ništa ne bi postojalo. A On je u stvaranju bogat i upravo rasipan. Koliki prostrani svemir s milijardama nebeskih tijela! Koliko obilje bića oko nas na ovoj zemlji. Koje na primjer samo šarenilo vrsta i boja proljetnoga cvijeća. Gledajući to, doživimo Božju veličinu i moć.

Kreativac ili konzument?

I čovjek voli, slično kao i Bog, iako na svoj ograničen način, stvarati. Želi napraviti nešto vrijedno, nešto što će biti izvorno njegovo, njegova zamisao, nešto što će trajati, nešto po čemu će biti upamćen, što će ostati i nakon njega. Umjetnici su kreatori. Svoje ideje, nadahnuća, poruke prenose na svoj umjetnički način: lijepom pisanom riječju, kistom ili umjetničkim dlijetom, glazbom ili kojim drugim lijepim umijećem. Cilj je odgoja u djetetu prepoznati njegove sklonosti i darove, i pomoći mu da ih ono prepozna i ostvari kako njegovi talenti ne bi ostali skriveni i neostvareni. Zanat se izuči, a umijeće čovjek nosi u sebi. A poznato je da su umjetnici redovito samostalni ljudi, imaju svoje vizije i stavove i ne uklapaju se uvijek u svijet oko sebe. Oni ga jednostavno nadilaze.

Suvremena pak kultura ne želi kreativna čovjeka nego konzumenta. Na to osobito utječu moćni mediji. Jer, konzument samo pasivno prima tuđe. Lako mu je nametnuti bilo što reklamom, javnim mnijenjem, i on to bez razmišljanja prihvaća. Tada netko drugi kreira, i to ono što on hoće, i to nameće drugima oko sebe. Sve reklame idu za tim da druge uvjere kako im je potrebna baš određena roba koju netko želi ponuditi, ma zapravo nametnuti. „Moraš“ imati baš to i to. Takvoj promidžbi naročito podliježu oni podložni modi i posebno mladi koji se u određenom smislu identificiraju s onim što im se kao poželjno, dobro i napredno nameće.

Zato u medijima nema ili ima vrlo malo onoga što stvara jedan narod, što sačinjava njegovu kulturu, njegov identitet. To se često etiketira zaostalim, ruralnim, ognjištarskim (ovo posljednje pogrdna je riječ iz arsenala novih hrvatskih liberala kojima ništa nacionalno nije sveto, baš naprotiv, i vrlo su „kreativni“ u izmišljanju takvih etiketa). S druge strane upravo nasilno nameću ono što označavaju poželjnim, naprednim, avangardnim, a to im je danas samo ono što je izazovno, provokativno. Zato nam je ono što nam danas serviraju kao kulturu spalo uglavnom na skandale i provokacije. Što provokativnije, to bolje! O takvim uradcima pišu se pohvale, a ono što je doista kvalitetno, ako ne puše u te diple, prešućuje se, zaobilazi, kao da i ne postoji. Njima ne treba ono što uzdiže duh, što oplemenjuje čovjeka; dapače to im smeta u njihovim namjerama.

Nastavljači Božjega djela

Suvremeni mladi dobrim dijelom izgubili su osjećaj za kreativnost; oni su često najbolji potrošači. A budući da još nemaju izgrađene osobne kritičke stavove, lako im je prodati rog pod svijeću: dovoljno je nešto proglasiti naprednim, modernim, onim što je „in“, i to se onda mora imati, slušati, vidjeti, nositi, tako se ponašati. Zato se među njima opaža sve veća pasivnost, počevši od igrica koje danas imaju ne samo na računalu, nego i na prijenosnom telefonu koji im je uvijek pri ruci i u ruci, koje sputavaju vlastitu kreativnost i potiču na „konzumiranje“ onoga što je ponuđeno. Pedagozi s pravom upozoravaju da im time zakržljava duh i potreba da budu kreativni. Kreativni među njima su rijetki, jer da bi to postali, moraju biti snažne osobnosti ili imati sreću da su ih roditelji na vrijeme kritički usmjerili.

A nisu mladi krivi što su takvi. Svi odrasli, posebno odgojitelji, prije svih roditelji i nastavnici, moraju se pitati što oni čine da mladi prepoznaju i razvijaju svoje kreativne darove. Često nas iznenade vijesti kako su naši mladi osvojili prva mjesta u različitim iznašašćima, u natjecanju u znanju iz različitih područja, od informatike do najrazličitijih inovacija. I naši učenjaci visoko kotiraju u svijetu. Sposoban smo i nadaren narod. Ne smijemo samo svojih talenata zakopati. U Isusovoj priči o darovima koje nam Bog daje loše prolazi samo onaj tko svoje talente zakopa, tko s njima ne surađuje, tko ih proigra. Biti kreativan, dar je Boga koji je Kreator, Stvoritelj. Tako čineći, pridružujemo se Božjemu djelu. I snažnije se ostvarujemo kao ljudi.