Riječ za život
sub, 26. siječnja 2019. 17:00
Ljubav Kristova sve u meni izvrće. Ona me goni. Obuzima. Tuče. Liječi od zatucanosti. Izbacuje s kolosijeka. Oslobađa religiozne magle. I što je najvažnije: oslobađa od slova zakona. „Slovo ubija, a duh oživljuje!“
Piše: Bazilije M.
Sigurno se sjećamo kako je jedan pismoznanac pristupio k Isusu i zapitao ga koja je najveća zapovijed u Zakonu. Krist mu je odgovorio da je to ona: „Slušaj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom snagom svojom.“Druga je ovoj jednaka: „Ljubi svoga bliženja kao samoga sebe!“
Pismoznanac je potvrdio Kristovu izjavu i zapitao tko je moj bližnji? Krist mu je na to ispripovjedio događaj s čovjekom kojeg su razbojnici napola mrtva ostavili nasred puta i kako su ga zaobišli svećenik i levit, a pomogao mu Samarijanac.
U tom se događaju krije odgovor na pitanje koja je zapovijed najveća u Zakonu. U Zakonu postoji i zapovijed da se ne dotiče mrtvaca. Ako je onaj bio polumrtav, svećenik ga nije smio dodirnuti. Ako mu je istekla krv, isto je bio problem jer u Zakonu postoji bezbroj odredbi o ne/doticanju ljudske krvi. Svećenik i levit su mogli biti dobri ljudi i puni spremnosti da pomognu tom siromahu, a uostalom u Zakonu ima i puno uredbi o pomaganju bližnjima, ali su ih zapovijedi o ophođenju prema mrtvacima i krvi spriječile da pomognu i iskažu ljubav svome bližnjemu. Poznavanje Zakona im je stvorilo zbrku. Samarijanac je imao puno manje tih zakona i bilo mu je lakše prići i pomoći.
Ta hijerarhija zapovijedi i problematika oko nje, uvijek će ostati aktualna. Krist je jednom zauvijek uzdigao čin ljubavi prema Bogu i bližnjemu nad svim djelima. Sve je druge zapovjedi, državne, religijske i ine, stavio ispod.
Međutim to se ne događa tako lako u našim umovima i srcima. Našoj izvrnutoj naravi spontano se nameću niže zapovijedi i zatamnjuju više, a i onu najvišu. Krist nam je ovom prispodobom zadao trajan udarac. Nikada više nećemo biti mirni ako pretpostavimo one niže onim višima.
„Punina zakona jest ljubav! Ljubi i čini što hoćeš! Ako ne ljubim, ništa sam!“
Ljubav je prva. Ona me zaustavlja. Osiromašuje. Skreće sa zacrtanoga puta. Ona me prisiljava da stalno mislim, da se preispitujem, da ispitujem svoju savjest, da se mjerim prema Kristu, da zbrajam i oduzimam, da umirem sebi, da pretpostavljam svakoga samome sebi.
Ljubav Kristova sve u meni izvrće. Ona me goni. Obuzima. Tuče. Liječi od zatucanosti. Izbacuje s kolosijeka. Oslobađa religiozne magle. I što je najvažnije: oslobađa od slova zakona. „Slovo ubija, a duh oživljuje!“ Krist nas je za slobodu oslobodio. A ljubavi nema bez slobode. Biti slobodan od sebe. Biti slobodan od zakona. Biti slobodan od slova. Biti slobodan od ljudi. Biti slobodan za ljubav prema jedinom Bogu i jednom bližnjemu. Jedinstvenome bližnjemu u jedinstvenoj situaciji! Uzalud mi pismoznanstvo!