Riječ za život

Lice Kristovom najsličnije


Marija je povjerovala, i to do kraja. Njezino cjelovito biće cjelovito se i predalo tako da joj je vjera potpuno prožela dušu i tijelo, um i osjećaje, duh i cijeli život.

Piše: Bazilije M.

Mariju svi vole. Muslimani su joj posvetili cijelo jedno poglavlje (suru) u Kuranu. Luther, na kraju jednoga spisa, zaključuje: „Neka nam to podari Krist po zagovoru i poradi svoje drage Majke Marije! Amen!“Premda protestanti protestiraju protiv njezine posredničke uloge, ipak je potajno štuju. Ne mogu odoljeti njezinoj neznatnosti. O pravoslavcima da ne govorimo. A mi, katolici, nekoć smo nazivani marijanolatri - oni koji štuju Mariju kao da je Bog. To naravno, nije točno, ali joj se beskrajno divimo. „O divna, o blaga, o slatka djevice Marijo…“

U davnini je postojalo jedno pitanje na kojeg još nemamo odgovora: Zašto se Krist, nakon uskrsnuća, nije ukazao njoj? Van Sv. pisma ima nekih naznaka, i umjetnost to tematizira, ali nikada Crkva nije tvrdila da se On ukazao njoj. Zašto? Neki to ovako tumače: „Njegova uskrsna ukazanja bila su potrebna učenicima i ženama iz Njegove pratnje, ali nisu bila potrebna Mariji jer je ona beskrajno vjerovala i znala da će uskrsnuti i da je uskrsnuo.“ Odakle možemo izvući potvrdu za takvo mišljenje?

Marija je povjerovala, i to do kraja. Njezino cjelovito biće cjelovito se i predalo tako da joj je vjera potpuno prožela dušu i tijelo, um i osjećaje, duh i cijeli život. Znamo da je Abraham prvi vjernik. I on je povjerovao i s vjerom išao žrtvovati svoga sina. Poslanica Hebrejima kaže da je vjerovao u uskrsnuće. Znao je da će ga Bog uskrisiti ako ga on i ubije. Tu je vjeru temeljio na uskršavanju Sarine maternice. Bila je mrtva i Bog ju je oživio i dao da se u njoj začne Izak/Smijeh. Isto je i Marija znala da će Krist uskrsnuti. Ona je stajala podno Njegova križa i gledala Njegovu smrt, ali s punom vjerom i nadom. Ona je cjelovitije vjerovala od Abrahama. I ona je znala da je bez sudjelovanja sjemena On začet u njezinoj utrobi. To je fizička činjenica. Nema nikakvoga prostora za sumnju.

Marija je ispunjenje i svih žena iz Staroga zavjeta. Jedna od njih je i majka Makabejka. Ona je hrabrila svoje sinove da dadnu život za vjeru. Tu je vjeru zasnivala na Abrahamu. I ona je govorila sinovima da će uskrsnuti. Nimalo nije sumnjala. Ako ona nije imala nikakvu sumnju, kako bi to imala Bl. Djevica Marija?

(Znamo da je i Krist govorio o Svom uskrsnuću kao gotovoj činjenici. „Sin Čovječji bit će ubijen i nakon tri dana će uskrsnuti.“ Nema prostora za sumnju! To je neprestano ponavljao. On je znao da će ga Otac uskrisiti. Došao je od Oca i išao je k Ocu.)

Na toj vjeri je zasnovana i naša vjera. Mariji nisu trebali nikakvi dokazi. Ona je dokaz imala u sebi. U svom duhu i tijelu. Duh Sveti je sišao na nju. Ta slatka i divna, i skrivena, i slavna, i lijepa, i vjerna, i mudra, i ustrajna, i puna, i zdrava, i sigurna, i ljubljena, i cjelovita, i uznesena tijelom i dušom - sve nas privodi k čvrstoj, uskrsloj, beskrajnoj, vjeri.

„Motri sad lice, što sliči na Krista najviše, jer sjaj njegov od svih viši snagu dat će da gledaš Krista“, pjeva Dante u Raju (To mu Sv. Bernard skreće pogled na nju!).