Riječ za život

Lisice, male lisice


Znamo da je Descartes sve doveo do misli: Mislim, dakle jesam! On je poistovjetio čovjeka i svijet s mišlju. To je, bez sumnje, pretjerano, ali ima nešto u tome.

Piše: Bazilije M.

Na misi molimo Ispovijed riječima: „Što sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom!“ Misao je prva i temeljna za sve druge grijehe. A u mislima se vrti laž i istina, ono što jest i ono što nije.

Metodom svođenja, u svakom ljudskom djelu možemo doći do misli. Sve je s njom počelo. Ona je onaj logos o kojem su govorili stari Grci. Ona je u svemu.

Krist je vraga nazvao ocem laži. Sva zla ovoga svijeta sadrže u sebi princip laži. Vrag je misao. On doslovno jest jer misli. Sva njegova aktivnost svodi se na iskrivljenje misli. Nakon toga će lažne riječi doći same o sebe, pa zla djela i propusti dobrih djela.

Ako krenemo obrnutim pravcem, onda iz istinitih misli polazi sve dobro svijeta. „Lisice, male lisice opustošiše vinograd.“ Tako je redak uzet iz Pjesme nad pjesmama. Crkveni su ga oci tumačili u smislu malih grijeha koji pustoše dušu. Lisice su simbol prijevare i laži. Onaj tko je makar jednom u životu susreo lisicu jasno mu je zašto je uzeta za taj simbol. Male lisice su, po tome, male laži. Kada bi se netko do kraja oslobodio smišljanja i govorenja malih laži, došao bi do visokoga stupnja savršenstva i unio bi u svijet rijeku dobrote.

Male laži pustoše sve. Na prvom mjestu kvare dušu. A zatim kvare sve međuljudske odnose. Čim izustimo jednu malu laž, mi već onoga drugoga udaljimo od sebe. Stavimo ga u neravnopravan položaj. Manipuliramo s njim i tako redom. Na kraju veza s njim oslabljuje i vodi na krivi put. Sve postaje hladno i pusto.

Male laži su tipa: „Nisam u kući!“, a u kući sam. Ili: „Nisam ti se mogao javiti!“, a mogao sam, samo nisam želio. „Nisam razgovarao s onim čovjekom!“, a razgovarao sam. I tako možemo nabrajati do u nedogled. Sve te male lisice opustošiše vinograd. Nema slatkog grožđa niti vina radosti. Sve je tužno. Pusto. Očajno. Laži su principi očaja.

Jedan se psalmist tuži: „Nitko ne govori istinu, nikoga nema!“ Tamo gdje nestaje istine, nestaje ljudi. Nestaje svjetla. Nestaje sreće. Nestaje mira. Nikoga i ništa nema.

Logos (istinita misao) je na početku. Po njoj sve nastaje. Bez nje nema ništa i nema nikoga.

Jedan se čovjek vježbao misliti i govoriti istinu u malim stvarima, i eno vinograd mu je bogat urodom.