Riječ za život
uto, 20. veljače 2018. 11:06
Alberto Moravia, glasoviti talijanski književnik, govorio je kako su mu životinje bliske jer se 97 % osjeća kao životinja.
Piše: Bazilije M.
Nama Europejcima životinje su bliske i po bogatom bestijariju koji posvuda susrećemo u umjetnosti i vjeri. Od četiri evanđelista, tri su oslikana životinjama. Ivan je orao, Luka je bik, a Marko je lav. Uopće se nemoguće drukčije izraziti kada želimo opisati kakvu odliku nekog čovjeka nego preko životinja. Tvrdoglavi smo kao magarci. Lijeni kao koale. Smrdljivi smo kao tvorovi. Lukavi kao lisice. Ljuti kao zmije i tako do u nedogled.
Sv. Marko se poistovjećuje s lavom jer mu je Evanđelje puno strasti. Lukin Krist je milosrdan. Ivanov je mističan. Matejev je uredan, a Markov je žestok. Nema sumnje da je to što se pokazalo u tekstu izišlo iz njihove naravi. Dok je pisao svoje Evanđelje, bio je kao lav.
Međutim, prije toga je sličio na miša. Znamo da se potpisao u Evanđelju kao mladić koji je pobjegao kao miš od Kristovih mučitelja. Htjeli su uhvatiti i njega, ali se on otrgnuo i gol pobjegao u noć. Kasnije se taj miš ohrabrio i sa Sv. Pavlom i ujakom Barnabom krenuo u misije. Međutim, nakon nekoga vremena prepao se napora i pobjegao kao miš svojoj majci Mariji. Počeo je kao miš, ali se kasnije preobrazio u pravoga lava. Sa Sv. Petrom je završio u Rimu i smjelo naviještao Radosnu vijest. Kasnije je otišao u Aleksandriju i još hrabrije nastupao. Lav iz plemena Judina ga je suobličio sebi.
Na kraju je doživio još jednu preobrazbu. Lav od pobjede je postao janje za trpljenje. Dok je slavio euharistiju i možda govorio riječi: „Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!”, upali su u dvoranu razjareni aleksandrijski pogani, zgrabili ga, svezali mu ruke i noge, kao što se vežu janjci, i privezali ga za konjski rep. Konj ga je vukao po kamenitim i prašnjavim ulicama učene Aleksandrije, dok nije bio čitav oderan, poput jaganjca. Na kraju se suobličio Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta.
Markova putanja od miša do lava i na kraju jaganjca, put je svakoga čovjeka koji se rađa u strahu, kojega Krist oslobađa straha od smrti i čini pobjednikom, do potpunog preobraženja ljudske naravi u božansku kada postaje jaganjac.
„Šaljem vas kao janjce među vukove. Gle, zaklanog Jaganjca i slijedi ga veliko mnoštvo onih koji su ubijelili svoje haljine u Njegovoj krvi. ” (Danas u Aleksandriji kolju kao janjce Markove učenike!)