Riječ za život
Sub, 08. Lipanj 2024. 17:25
Najjača moliteljica je bila Majka Marija. Nju je prožimao strah Božji. Ona, jednostavno, nije mrmljala.
Piše: Bazilije M., Katolički tjednik
Nije Bogu prigovarala. Nije trovala svoje misli mračnom kritikom. Budući da stalno mislimo, onda – ili mrmljamo ili molimo. Ili nam se misli pretvaraju u nešto gorko ili u nešto slatko.
Na madagaskarskom jeziku svih sedam darova Duha Svetoga započinju istom slovom – F. Duh Sveti isto započinje sa slovom F. Fanahy Masina. Fanahy je Duh, a Sveti je Masina. Fahendrema - mudost. Fahazavan-tsaina - razum. Fihidianana - savjet. Fankaherezana - jakost. Fahalalana - znanje. Fatiavam-bavaka - pobožnost. Fatahorana - An'andriamanitra - strah Božji.
Ovu iznenađujuću podudarnost primijenimo na naše slovo - m, i stavimo je u vezu s Onom koja je imala najjaču prisutnost Duha Svetoga u sebi i koja je najdublje u sebe primila Njegovih sedam darova. Misliti. Mrmljati. Moliti. Majka Marija.
Nužno mislimo. Ne možemo zaustaviti misli. One izviru iz našeg razuma i šire se po našoj duši i našem tijelu. Mislimo uvijek osim kada spavamo. A misli nas često nagone na mrmljanje. To još zovemo - prigovaranje, ronzanje, žaljenje, odbijanje, žuganje, negodovanje, kritiziranje i tako redom. Sve to zajedno udaljava nas od Boga i ljudi. A i stalno nas ogorčuje. Ne dopušta nam da vedro i radosno živimo.
Po onom pustinjačkom receptu sve naše misli možemo pretvoriti u molitvu. Poznate su istočnjačke stalne molitve. Sjetimo se onoga ruskoga hodočasnika koji je stalno putovao i molio molitvu srca. Njegove su se sve misli prelile u molitvu.
Budući da stalno mislimo, onda - ili mrmljamo ili molimo. Ili nam se misli pretvaraju u nešto gorko ili u nešto slatko. Teško naše misli ostaju negdje u sredini. To znamo i iz Svete povijesti. Izraelski narod je često mrmljao. Sve one koji su ustrajali u mrmljanju progutao je pustinjski pijesak. Mrmljanje nas ispražnjuje. Izolira. Baca u prah. Vodi u pakao. Molitva nas uzdiže. Hrabri. Uspravlja. Ona nam širi misli.
Najjača moliteljica je bila Majka Marija. Nju je prožimao strah Božji (Fatahorana – An'andriamanitra).
Ona, jednostavno, nije mrmljala. Nije Bogu prigovarala. Nije trovala svoje misli mračnom kritikom. Ona se prepuštala. Neka mi bude po Riječi tvojoj! Ona je prebirala u svom srcu sve događaje i prelijevala ih u molitvu zahvale Bogu i vapaja. Ako je nešto poželjno, onda se uzdiže hvala, ako je nešto neugodno i protivno mojoj volji, onda se uzdiže vapaj da Bog promijeni moje srce ili situaciju. Majka Marija nam najdjelotvornije pomaže pri napasti mrmljanja. Dovoljno je zamisliti njezin lik i već otrov otječe, a duša se ispunja slatkoćom.
Majko Marijo, isprosi mi Duha Svetoga da On moje misli odvraća od mrmljanja i drži u trajnoj molitvi zahvale ili vapaja!