Riječ za život

Mrziti ili ljubiti Krista


Kada preklopimo dvije Kristove rečenice koje nalazimo u dva Evanđelja, otkrit ćemo jednu posve zanimljivu činjenicu.

Ilustracija preuzeta s pixabay.com

Ilustracija preuzeta s pixabay.com

Piše: Bazilije M.

U Matejevu Evanđelju Krist prekorava galilejske gradove Korozain, Betsaidu i Kafarnamu što se ne obratiše nakon što su vidjeli tolika Njegova čuda; u Ivanovu Evanđelju prekorava sve Židove što mrze Njega i Oca unatoč tomu što su vidjeli djela koja nitko drugi ne čini.

Poljska književnica Wislawa Szymborska, dobitnica Nobelove nagrade, u pjesmi Mržnja kaže: „Besanica joj ne oduzima snagu, nego dodaje. Religija ili ne religija – samo da klekne na startu./Sposobna, bistra, vrlo radina./Kažu da je slijepa. Slijepa?/Ima bistro oko snajpera/i odvažno gleda u budućnost/-samo ona.“

U razgovoru s Nikodemom Krist govori o nama koji mrzimo svjetlo, a ljubimo tamu.

Knjiga Ponovljenogazakona poziva Izraelce da se opredijele: „Stavljam pred tebe smrt i život, blagoslov i prokletstvo. Život biraj ljubeći Jahvu, hodeći Njegovim putovima, slušajući Njegov glas.“Znamo da ta ista Knjiga sadrži molitvu koju Izraelci ponavljaju tri puta na dan: „Slušaj Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim…“

Ljubav doziva ljubav. Preklapanjem dviju gornjih Kristovih rečenica možemo lako zaključiti: obraćenje znači – ljubiti Krista. Ni više ni manje od toga. Ne obratiti se znači – mrziti Krista i Onoga koji ga je poslao, Oca! U Kristovu prijekoru galilejskim gradovima i svim Židovima, osjećamo Njegovu bol što mu ljubav nije uzvraćena. Činio je mnoga čuda u njihovu korist, a oni su ostali začahureni u svoj svijet prezira i mržnje. A najveće čudo je On sam. U Njemu je Otac pokazao svima nama svoje lice. To je lice puno ljubavi.

Wislawa piše: „Mržnja. Mržnja/lice joj izobličuje grimasa/ljubavne ekstaze./Ah, ti drugi osjećaji-/kržljavi i šeprtljavi.“

Koga se najviše mrzi? Patološki i sa svim žarom? Ne mrzi se tako propalice, lopove, kriminalce, silovatelje, ubojice, preljubnike. Njih se više žali. Mrzi se ispravne, ali koji me raskrinkavaju. Najdublje mrzim onoga koji mi otkiva laž moga života, pa makar on bio utjelovljeni anđeo i pun ljubavi prema meni.

To je Kristova sudbina. Žestoko ga mrzimo jer nas Njegova ljubav žestoko pali. I to je Njegova najdublja bol, a naša najdublja tragedija. Naše prokletstvo i smrt. Zato se strovaljujemo do u podzemlje, kako je Krist prorekao galilejskim gradovima.