Riječ za život

Nesrazmjer


Nesrazmjerno biće, sotona, potpuno je izišao iz dječjeg odnosa prema nebeskom Ocu. Glavna mu je odrednica – nesrazmjerna veličina.

Piše: Bazilije M.

Ona mu priječi da s nekim uđe u odnos jedinstva. Duh Sveti nas oslobađa njegova djelovanja i u toj mjeri nas ujedinjuje s nebeskim Ocem. Lako ćemo se složiti da je Kristov odnos prema Ocu bio u svemu poseban. Jedinstven. Ona sličnost koja postoji u drugim odnosima u ovom se slučaju gubi do nepostojanja. Nikada nismo susreli čovjeka od 30 godina da s tolikom nježnošću i usrdnošću razgovara sa svojim Ocem. (Nema smisla čitati ovaj tekst unaprijed ako se dobro ne prostudira Ivanovo evanđelje, posebno ona zadnja poglavlja u kojima Krist stalno razgovara sa Svojim Ocem!).

Kada smo bili posve maleni, veličina našega oca (i majke) nam nije smetala. Štoviše, bili smo zadivljeni njegovim rukama, stasom, blizinom, snagom, nježnošću i svime ostalim. Njegova nas je veličina smirivala i nadopunjavala. Kada smo porasli spontano nas je počelo smetati nešto kod njega. A kada smo ušli u ozbiljnije godine, sve nas je više smetala njegova glomaznost. Htjeli smo je nekako umanjiti. Činilo nam se da u sjeni tako velikog bića nećemo moći narasti. Iz toga su dolazile napetosti, sukobi, pobune, neposlusi, obračuni i tako redom.

Kristov odnos prema Ocu (On je Sin!) je čudan. On kao da nije narastao! Kao da je ostao na onoj najnižoj fazi. U posvemašnjoj malenosti. On se Ocu izručuje kao da je mala beba. S Njim razgovara u posvemašnjem povjerenju. Nema ni traga pobune. On je jedno s Ocem. A ono što je najjače za nas jest da sve nas želi unijeti u to jedinstvo, u tu posvemašnju predanost. Očito je da nas sve želi uvesti u to neprirodno/natprirodno stanje, stanje u kojem smo smanjeni do krajnjih granica.

Naša nas veličina priječi u svim odnosima, a posebno u odnosu s nebeskim Ocem. Put na koji nas Krist stavlja jest put umanjenja. To čini Duh Sveti. Njegov glavni posao jest dovesti nas u pravu mjeru da bismo bili u skladnom razmjeru s nebeskim Ocem. Duh Sveti daje da kličemo: „Abba-Oče!“To djelovanje nadilazi zakonitosti tijela i psihe. Ono je cijelo u duhu, ali se reflektira na dušu i tijelo.

Nesrazmjerno biće, sotona, očito je potpuno izišao iz dječjeg odnosa prema nebeskom Ocu. Glavna mu je odrednica – nesrazmjerna veličina. Neprirodna veličina. Ta ga veličina priječi da s nekim uđe u odnos jedinstva. On je protu-jedinstvo! Duh Sveti nas oslobađa njegovadjelovanjai u toj mjerinas ujedinjuje s nebeskim Ocem.

Sve to nitko ne može dokučiti. Postoje samo oni kojima to nebeski Otac objavljuje. Krist je rekao da nitko ne može doći k Njemu ako ga Otac ne privuče. I Otac se, u Sinu, umanjio. Sagnuo se do nas. Potrčao nam u susret. Bacio se u naše krilo (nije čekao da se mi bacimo u Njegovo!). Sjetimo se prispodobe o milosrdnom ocu iz Lukina evanđelja.