Riječ za život

Razdijeljeni razdjelitelj


Jedinstvo s Kristom nas objedinjuje u nama samima. I mi smo se odijelili od Jednoga i Jedinoga, i nosimo podjelu u samima sebi. Kod vraga je ta podjela do kraja, a u nama je djelomična, ali značajna.

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Krist nam je objavio Oca. Tko je vidio Njega, vidio je i Oca. A život je vječni u tom spasonosnom poznavanju.

S druge nam strane Krist razotkriva oca laži. Lažac od početka na Kristu je pokazao svoje zube. Pokazao je svu svoju moć i još više svu svoju nemoć. Krist ga je jedini porazio i razotkrio u čemu je njegova slaba točka. Nama je to prevažno jer svakodnevno se borimo protiv njegovih stvarno-nestvarnih napasti (Umjetnici su se oduvijek pitali gdje je granica između stvarnog i nestvarnog? – M. Bulgakov, Majstor i Margarita ili Čajkovski, Labuđe jezero!)

Kristovo razotkrivajuće djelo često vidimo u evanđelju kad izgoni đavle. Njegova prisutnost ih prisiljava da se izlanu. Kad je jednom došao u sinagogu, čula se vika: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“Zamijetimo da đavao miješa jedninu i množinu. Čas je jedan, a čas ih je više. Čas je u prvom licu jednine, a čas u prvom licu množine (Ha, uvijek mu je važno da je u prvom licu, pa ostalo kako bude!). I kad je Krist oslobađao onog goropadnika što se skrivao po grobovima bila je množina i jednina. Reklo bi se današnjim rječnikom da đavao ima nesiguran identitet. Likvidan. Toliko je nesiguran da ne zna je li on samo jedinka ili je uvijek u pluralu. On nema sebe. Ne zna sebe. Nije individuum. Nije nepodijeljen, nego je uvijek dividuum. Podijeljen. Podijeljen u sebi.

Krist je jednom i rekao da propada kraljevstvo sotone ako je sotona ustala na sotonu, tj. ako je njegovo kraljevstvo razdijeljeno. Dakle, vrag nije jedno. On nije u jedinstvu. Knjiga Otkrivenja razotkriva nam da je on (da su oni) u nekoj vražjoj troglavosti – zmaj, zvijer i lažni prorok. Možemo pomisliti da Lucifer u želji da bude bog imitira božansko Trojstvo. U toj suludošizofrenoj imitaciji stalno živi u najdubljoj podijeljenosti u samome sebi. On je ono što nije. Nije stvoritelj, a ne može prihvatiti da je stvorenje. Nije ni tri, niti jedan. Što ti imaš s nama? Znam ja tko si!

Da je njegova slaba točka nepostojanost i potpuna nesigurnost u svoju množinu i jedninu, govori nam i jedan doživljaj sa Sv. Antunom Pustinjakom. Đavao je svetca kinjio na milijun načina. Jednom ga je htio dokrajčiti zavazda. Pred Sv. Antunom se pojavilo bezbroj đavla da ga upropaste. Sv. Antun im se narugao: „Pravite se da ste jaki i želite biti jaki kao Jaki, a toliko vas je moralo doći na mene jednog i to tako jadnog!“ To je đavle toliko zbunilo da su svi učas pobjegli.

Krist je Jedan u Trojstvu. On je potpun u jednini i potpun u množini. On je u Ocu i Otac je u Njemu. Duh Sveti izlazi iz Oca i Sina. On JEST. Mi smo Kristovo Tijelo. Udova je mnogo, ali je Tijelo jedno. Jedinstvo s Kristom nas objedinjuje u nama samima. I mi smo se odijelili od Jednoga i Jedinoga, i nosimo podjelu u samima sebi. Kod vraga je ta podjela do kraja, a u nama je djelomična, ali značajna.

Poznavanje Oca znači sjedinjenje. Dva je jedan! Iz tog jedinstva pobjeđujemo razdijeljenoga razdjelitelja do kraja!