Strah koji srce sladi i radost daje


Živimo u svijetu punom strahova i fobija: strah od terorizma i ratova, od katastrofa i epidemija, od bolesti i nesigurne budućnosti, od neuspjeha u životu, pa sve do praznovjernih strahova da nam se kakvo zlo ne dogodi.

Foto: pixabay

Foto: pixabay

Piše: Anto Orlovac

Otvorimo Bibliju kako bismo našli riječ Božje utjehe, kad tamo i ona govori o strahu, i to o strahu Božjemu i – zamisli! – čak ga hvali i preporuča. Ako je od straha ne zatvorimo prije nego smo išta dalje pročitali, nego pozorno nastavimo čitati, doživjet ćemo ugodno iznenađenje.

Čitamo u Bibliji, naime: „Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti. Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život. Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti“ (Sir 1,11-13). Da ne povjeruješ: strah koji donosi veselje, vijenac radosti, koji sladi srce i daje radost, štoviše: „tko se boji Gospoda, sretan je.“ To se posve protivi našem iskustvu. Nas strahovi sapinju, tlače, ubijaju volju za životom. Očito se u Bibliji radi o nečem drugom. Zar bi se to moglo reći kad bi bila riječ o ropskom strahu koji sputava i zarobljava čovjeka? No, biblijski je strah Božji povezan s razboritošću kojom razlučujemo važno od nevažnoga, trajno od prolaznoga. Zato je onaj koji se tako „boji“ Boga na svršetku sretan i blagoslovljen.

I nastavlja sveti pisac: „Strah Gospodnji početak je mudrosti“ (r.14), štoviše još jače: „Strah je Gospodnji punina mudrosti“ (r.16a). Slijedi još nekoliko – na pjesnički način izrečenih – pohvala strahu Božjemu: „Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem“ (r.18) i: „Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug život“ (r.20). Kako bi sve to moglo biti kad bi to bio ropski strah, jer on bi uništio u čovjeku i radost i zdravlje, a dug život bi onda zapravo bio duga muka. Ispravno shvaćeni „strah Božji“ je strahopoštovanje koje osjećamo prema osobi koju posebno volimo i bilo bi nam jako žao da je na bilo koji način povrijedimo. Za Židove dug život bio je znak osobita Božjeg blagoslova. Komunisti su uporno tvrdili da mi vjernici vjerujemo upravo iz ropskoga straha pred Bogom od kojega će nas – pazi ovo! – baš oni osloboditi. Ljude su „oslobađali“ života, a ne straha! Sjetimo se samo Staljina, Mao Ce-tunga, Tita, Pola Pota. Koja strašna podvala „Oca laži“! A upravo su njihovi prvaci umirali od ropskog straha.

A u Psalmu 34. čitamo poziv: „Dođite djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem“ (Ps 34,12). Jedan crkveni otac reče da nikoga ne treba poučavati kako da se boji. Onoga što ulijeva jezu, čovjek se instinktivno, sam od sebe, boji. To mu je urođeno. Ako nekoga treba učiti strahu Božjemu, onda to znači naučiti ga strahopoštovanju, a ne strašiti ga Bogom. A što to onda trebamo naučiti? Da nam je Bog brižan Otac, vjeran Prijatelj kojega ne bismo željeli povrijediti, a ne strogi policajac koji će nas kazniti. Kako je kriv odgoj onih vjernika koji malom djetetu kažu: „Ako ne budeš dobar, Bogo će te pokarati.“ Od Boga prave strašilo za neposlušnu djecu. Takvoga se Boga možda možemo bojati, ali voljeti ga ne možemo. Takav odgoj može imati još jednu pogubnu posljedicu: dijete čeka kada će ga to „Bogo pokarati“, a kad se to ne dogodi, onda će zaključiti da toga „Boge“ i nema kao što nema ni vukodlaka, ni babaroge, ni vila i vilenjaka.

I mi smo propovjednici nerijetko strašili ljude Božjom kaznom, jer su se tako i nas više bojali. Nismo li, možda i nesvjesno, teško krivotvorili Božju riječ? Bogu našeg straha ne treba. U Psalmu 31. stoji: „O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota koju čuvaš za one koji te se boje“ (Ps 31,20). Boga čak i naš grijeh više žalosti nego srdi. Prorok Joel piše: „Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali“ (Jl 2,13). Dobro je toga se iznova prisjetiti u ovoj Svetoj godini Božjega milosrđa. Naučimo se strahopoštovanju pred Bogom dobrim i milosrdnim, naučimo se strahu koji „srce sladi“ i „daje radost“. Ropski strah ubija, strah Božji uzdiže!