Riječ za život

Svim umom


U prvoj zapovijedi ljubavi Bog nas poziva da Njega ljubimo svim srcem, svom dušom i svom snagom, a u drugoj nas poziva da bližnjega ljubimo kao samoga sebe. Ostaje pitanje: ako Njega ljubimo svim srcem, svom dušom i svom snagom, što nam ostaje za nas same i naše bližnje?

Piše: Bazilije M.

U materijalnom svijetu kada se jednom dadne sve, ne ostaje ništa za druge. U svijetu ljubavi to i ne mora biti tako. Znamo i za čudo umnažanja. Kristu su donijeli pet kruščića i dvije ribice i nahranilo se mnoštvo ljudi.

Ipak, u pozivu da se ljubi potpuno Boga, a i da se bližnje puno ljubi, krije se velika tajna ispravne ljubavi. Kada ljubimo Boga svim srcem, svom dušom i svom snagom (Krist dodaje – i svim umom), onda nam ostaje da sebe ljubimo u Njemu, a također i bližnje. Ljubim Njega, a ja sam od Njega i bližnji su u Njemu. Što učinim bližnjima, napravio sam Njemu. I kada sebe ljubim, ljubim Njega u sebi. Budući da je On prvi, ne mogu sebe i bližnje dovesti na to mjesto. Oni ostaju u dimenziji u kojoj stvarno postoje. Ni sebi ni njima ne mogu dati neki božanski atribut.

Židovka i bivša anarhistica, a kasnije katolička katekumenka Simone Weil govorila je da je zajednica najjači idol svijeta. Budući da je sebičnost nemoguća misija, tj. u sebičnosti nema odmora, jer smo stvoreni iz ljubavi i za ljubav, onda nam najlakše postane idol ono što mogu ljubiti, a to je bližnji. Društvo je idol. Laž. Prijevara. Obmana. Ne postoji veći idol od društva.

Čovjek se kao ništa daje državi, klanu, obitelji, grupi, mafiji, fanatičnoj vjerskoj skupini, sekti, kružoku, teamu, navijačkoj skupini i tako do u nedogled. Istinska ljubav, prema istinskom Bogu, objavljenom, Onomu koji zapovijeda ljubav prema Sebi, oslobađa nas od svake devijacije ljubavi. Od svake ideologizacije. Idolizacije. Od svakoga klanjanja čovjeku ili sebi. Onaj tko ljubi Boga svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom, dovodi bližnje na razumnu mjeru, a zdravo se distancira i od samoga sebe. Ljubi sebe i bližnje u povratu od Njega, onoliko koliko On hoće, dopušta i omogućuje.

Ovo je najvažnije za obiteljske odnose jer su oni podložni najjačim iskrivljenjima. Nema odnosa koji se ne iskrivljuje prema dolje ili prema gore, koji završava u nekom obliku obožavanja ili demoniziranja, a često i ujedinjeno. Ne da se vidjeti od siline krive ljubavi koliko je demonski, a koliko divinizirani. To je demonska divinizacija. Vražje pobožanstvenjenje. Sjetimo se privrženosti Partiji, pa privrženosti mafijaškom Kumu, pa privrženosti Füreru, Fidelu, Ladanu i tako do u nedogled – ljubi se i mrzi do krajnjih granica, daje se život i ubija se bez da se trepne.

Ljubav prema Bogu svim srcem, svom dušom i svom snagom i svim umom diže naše biće iznad svih ideja i idola, i spušta ga u središte naših bližnjih i nas samih. O, svim umom! (Ovo je teška tema pa molim čitatelja da je on sam bolje razradi …)