Treba li dokazivati da Bog postoji?


U vrijeme rigidnog ateističkog komunizma puno smo snaga trošili dokazujući da Bog postoji, da vjera nije besmislena. Vodili smo rasprave s vodećim marksističkim filozofima i pokušavali djelovati na intelekt, na racionalan način izlagati kršćanski pogled na svijet.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Piše: Anto Orlovac

Ponekad kao da smo zaboravljali da su sva ta nastojanja ostajala na razini akademske rasprave, nakon koje se ni kod koga ništa promijenilo nije. Sjećam se takvih rasprava između tadašnjeg profesora isusovca, kasnijeg biskupa o. Mije Škvorca i marksista filozofa prof. Branka Bošnjaka. Velika dvorana u kojima su oni vodili javni dijalog bila je uvijek prepuna studenata. Neki su se od njih ponašali kao navijači, pa bi zapljeskali kad bi „njihov“ kandidat nadjačao. Na to je sam o. Škvorc molio publiku da to ne čine, jer tu se ne ide za pobjedom nad protivnikom nego za zajedničkim traženjem i rasvjetljavanjem istine.

Opravdanje za osobni stav

A da je tu riječ o dvije razine, oštroumno je opazio briljantni suvremeni hrvatski duhovni pisac o. Honorije Herman koji piše: „Manjak vjere ne ovisi o nedostatku dokaza, nego o pomanjkanju volje.“ I dodaje: „Jer u stvari nevjernik ne ide za tim da potraži razloge za vjerovanje, nego da opravda svoju nevjeru“ (Razmatranja uz Evanđelja, Novska, 2008, str. 168). A ako je tako, a čini se da jest, onda je svaka rasprava zapravo jalova; sve će ostati po starome: onaj tko vjeruje i dalje će vjerovati, onaj tko to ne želi, i dalje to neće željeti. Poznat je slučaj francuskog naturalista, književnika Emila Zole koji je svojedobno izjavio da će se obratiti i postati vjernik ako vidi da je u Lurdu zacijelila najmanja brazgotina ili ranica. Sam opisuje jednu djevojku, teško bolesnu od tuberkuloze kostiju u završnoj fazi, koju je pratio u vlaku za Lurd. Opisuje i naglo ozdravljenje koje joj se dogodilo u Lurdu. Mislite li da je povjerovao? Ni govora; ostao je pri svome uvjerenju. To se događa čovjeku koji ne želi istinu nego hoće naći opravdanje za svoj stav. Zato sve rasprave prolaze jedna pored druge kao dvije tračnice koje se nikada susresti neće. Dokazivanje je ćorav posao.

Tko traži, nalazi!

S druge strane kad netko iskreno traži istinu, makar bio ateist ili agnostik, kad traži odgovore na životna pitanja, on će ih kad-tad naći. Zašto? Zato što je on već samim tim traženjem na Božjoj strani. Bog će mu se očitovati. Nije li tako bilo i kod sv. Augustina i kod sv. Ignacija Lojolskog, i kod naših suvremenika: Andrea Frossarda, Malcolma Mudgerigea, Zdravka Tomca… Iskreno su tražili Boga i našli ga, nerijetko u zrelim pa i poznim godinama života. I tu lijepo veli o. Herman: „Ljubiš li istinu, tvoje će srce potaknuti razum da je traži. Ali ako ti u odnosu prema istini daješ prednost svojemu mišljenju i samom sebi, tada tvoje srce zatvara tvoj duh i usredotočuje ga na točku tvojega osobnog naziranja, tvojih ukusa i tvojih idola“ (nav. mj.).

Zanimljivo i znakovito je da je malo koga obratila uvjerljivost lijepo sročenih intelektualnih dokaza; svakoga od spomenutih obraćenika potaknulo je nešto posve drugo: konkretan dobar primjer vjernika koje su susreli u životu.

Za sv. Augustina to su bile usrdne molitve i iskrene suze njegove svetačke majke Monike. Za Mudgerigea to je bio svetački lik bl. Majke Terezije, njezino djelovanje među najbjednijima, njezina ljubav prema svakom čovjeku i njezina vjera u Boga. Kraj nje se nitko nije pitao ima li Boga. Svi su vidjeli Božje djelovanje po njoj. Dakako da Bog može i izravno djelovati, kao kod Frossarda, ali i kod njega se događa nešto što ga pogađa cijelog, cijelu osobu, a ne samo njegov um.

Nisu potrebna dokazivanja

Putokaz je to i za nas. Ne troši snage na dokazivanje ispravnosti vjere i opstojnosti Boga; malo ćeš što dokazati! Živi ispravno i sve će se pokazati! Više vrijedi pokazivati nego dokazivati. A istina će sama sebi prokrčiti put do onoga tko je iskreno traži. Ne treba joj puno dokaza, pogotovo joj ne treba fundamentalizam koji bi je silom i oružjem branio i nametao. Istina je najjače oružje, jer istina je – Bog. Ne stavljamo li joj na put zapreke moralne naravi našega života, sigurno ćemo je naći.