Riječ za život

Vatra


Zloća svijeta je toliko velika da ju nitko ne može ispraviti na razini redovite dobrote. Potrebna je jedna izvanredna. Luda. Nadlogična. Neočekivana. Neka „superdobrota“. Mučenička.

Piše: Bazilije M.

Iz školskih nam je udžbenika poznata pripovijest o Prometeju. Pred očima nam lebdi njegovo tijelo pribijeno uz veliku kavkasku stijenu, s kojeg neka ptičurina otkida komadiće jetara. Prometej je, znamo, mitološki lik pa kao takav je podložan bezbrojnim tumačenjima. U našim glavama dominira lik pobunjenika koji je bogovima oteo vatru i predao je ljudima. Bogovi su se na to rasrdili i kaznili ga tom strašnom kaznom.

Ateisti koriste njegov lik da naglase zloću bogova, a time i nepostojanje Boga – s jedne strane, a dobrotu humanista koji se žrtvuju za dobro ljudi – s druge strane. Nema sumnje da je ateističko tumačenje krajnje nategnuto jer u vremenu nastanka toga mita ateistička ideja je bila nepojmljiva. Sve je bilo prožeto množinom bogova, više-manje zločestima ili dobrima.

Drugi dio mita o Prometeju je namjerno prešućivan u našim udžbenicima, a i u čitavoj novijoj literaturu. A to je onaj od dragovoljnoj žrtvi. Bogovi su, naime, odredili da će Prometej biti oslobođen kazne ako se nađe netko tko će se dragovoljno dati pribiti na stijenu umjesto njega. I takav se našao. Bio je to Hiron.

U grčkoj je misli stalno pred očima lebdio lik Pravednika koji će se zauzeti za zločince i na sebe uzeti nepravde svih. O takvom je pravedniku govorio i Platon. Zloća svijeta je toliko velika da ju nitko ne može ispraviti na razini redovite dobrote. Potrebna je jedna izvanredna. Luda. Nadlogična. Neočekivana. Neka superdobrota. Mučenička.

Po onom ključu – sjemenja Logosa, kršćani u onom Hironu vide proroštvo Krista-Logosa-Pravednika. Mit o Prometeju je silno zamršen i ne može se izravno primijeniti na Krista, ali u nekim je crtama poveznica više nego jasna. Vatru ljubavi netko mora zapaliti u srcima ljudi. To može učiniti samo onaj tko je raspoložen biti sav zapaljen tom istom vatrom. Taj mora biti bez mane. Mora biti sama vatra. Besmrtan. Predan. Dragovoljan. Lud. Čovjekoljubac. Bogoljub. Bog.

Eno ga prikovana na Križu. Eno ga živa. Plamti u uskrsnuću. Plamti u grmu koji gori, a ne izgara. Zanimljivo je da je, prema mitu, Prometej bio prikovan na Kavkazu. A podno Kavkaza se rodila prva kršćanska nacija, ona aramejska. Ona je među prvima prihvatila Onoga tko se dragovoljno dao prikovati na Križ da ljudska srca zapali vatrom ljubavi.

On je najveći humanist i najveći Bog. On je dobri Bog i dobri čovjek. U Njemu je spaljen ateizam i krivi teizam. On je Vatra! Blago onomu tko mu se približi!