Riječ za život

Vječna infantilnost


Nitko ne može biti nezreo i sretan. Zrelost je u vršenju. Onaj tko sluša - raste, a zrelost se pokazuje kada vrši Riječ. Naš rast nema kraja. On je - "do punine uzrasta Kristova".

Sv. Petar kaže da smo rođeni Riječju Boga živoga. Nema sumnje, Riječ rađa. Štoviše, ona stvara. Kako je to danas lako zamisliti kada se govori o prasku stvaranja. A prasak je nekakav zvuk. Glas. Riječ.

Kada je jednom Krist činio čuda i naviještao, jedna je žena iz mnoštva viknula: "Blago utrobi koja te nosila i prsima koja si dojio." Krist joj je odgovorio: "Još blaženiji oni koji Riječ Božju slušaju i vrše!"

U utrobi se začeo i ona ga je podizala do dolaska na sunce. Kasnije je to nastavilo činiti Marijino krilo i njezino mlijeko. Krist njezinu utrobu, njezine prsi i mlijeko uspoređuje s djelovanjem Riječi Božje. Ona nas preporađa. Kada je Nikodem zapitao kako čovjek može ući u utrobu majke i ponovno se roditi, Krist mu je rekao da je riječ o rađanju iz Duha i vode, odozgor. Voda je utroba. Duh je mlijeko. U krsnom rađanju događa se ulazak u utrobu. Riječ čini taj sakrament i sve ostale sakramente. Voda bez riječi ne može ništa. Tako ni kruh ili ulje. Riječ tvori. Stvara.

Sigurno, radi se o preporodu osobe. Čovjeka. Riječ je i kruh. Hrana svakidašnja. Mlijeko je isto hrana koju dijete prima često, dan i noć. A utroba je organ koji višestruko hrani dijete. Trajno. Ona je sve za dijete. Život. Tvornica života. U tom je smislu Riječ života. "Riječi Tvoje Duh su i život."

Na kraju, govori se o blaženstvu. Trajnoj i dubokoj sreći. Po onomu, gore rečenom, blaženstvo/sreća je u rastu i zrelosti. Nitko ne može biti nezreo i sretan. Zrelost je u vršenju. Onaj tko sluša - raste, a zrelost se pokazuje kada vrši Riječ. Naš rast nema kraja. On je - "do punine uzrasta Kristova". Marijino blaženstvo je bilo u Kristu koji je bio u njoj i na njezinim grudima. Naše je u tome da u nama živi Krist. U našem duhu. I tijelu.

Živimo u eri slike. Kažu stručnjaci da preko oka primamo oko 80% informacija. Mnogi koji su stalno zaokupljeni gledanjem (zaslona i slično) ostaju nezreli. Dijete u utrobi ne gleda, a i kada doji, zatvara oči. Rastemo pijući, slušajući. Uranjajući. Gledanje nas drži na rastojanju. Da bih vidio, moram se odmaknuti. Da bih čuo, moram prignuti uho. Slušanje nas zahvaća iznutra.

Možda je ona žena više gledala nego slušala? Blaženiji oni koji slušaju. "O kad bi me narod moj poslušao, brzo bih pokorio dušmane njegove!" Jedan od najvećih čovjekovih neprijatelja je duhovna nezrelost. Vječna infantilnost. A duhovna nezrelost je trajni izvor nezadovoljstva. Odrastao, a nezreo čovjek nužno je i nezadovoljan. Proklet. "Blaženi koji Riječ Božju slušaju i vrše!"

Bazilije M.