Zašto nosimo odijelo?


Koja je svrha odjeće? Da nisam gol, da ne zebem, da se zaštitim, da budem pristojan. Tako smo naučeni, tako se uglavnom i ravnamo. Čovjek mora biti uredan i, ako je moguće, lijepo odjeven. Međutim, to kao da nije dosta. Moraš biti odjeven „po modi“.

Foto: pixabay

Foto: pixabay

Piše: Anto Orlovac, Katolički tjednik

A što je to moda? To je tuđe mišljenje, koje se nameće kao uzor. Hoćeš li vrijediti u društvu, moraš se odjenuti po – najnovijoj – modi. A tko određuje modu, modne trendove? Već sada se „zna“ što će se nositi sljedeće jeseni. O tome pišu i modni časopisi, ali čak i dnevni tisak, postoje posebni TV kanali koji to propagiraju. Kako to da se to „zna“, a ne zna se tko je to odredio? Pogotovo nitko nije odgovorio na pitanje: zašto je to dogodine dobro, a neke druge godine nije dobro? Nije li to diktat iz pozadine? Netko tu vuče konce i „debelo zarađuje“. A ljudi su rado „ovisnici“. Ne dao Bog biti odjeven ili obuven, pa i ošišan drugačije nego je to „in“, nego je to moderno.

Doći do izražaja

A što je to moda? Prema rječniku stranih riječi to je „ono što odgovara ukusu vremena, naročito u pogledu odijela i običaja“. A tko određuje ukus vremena? Očito, tekstilna „mafija“ koja na tome dobro zarađuje. A tu su ciljevi posve drugi od uobičajenog cilja našeg odijevanja. Svratiti pozornost na sebe, biti poseban, ekstravagantan. Zašto? Zato jer drugačije ne mogu doći do izražaja. Zar zaista ne mogu?

Onaj tko ima duhovne, nutarnje kvalitete neće podleći toj zamci. Onda ne moram biti ovisnik o tuđem mišljenju i modnom diktatu. A nemam li to, onda mi ništa drugo i ne preostaje nego robovati modi: i u oblačenju, i frizuri, i šišanju i brijanju: te duga kosa, te obrijana glava, te solufi „ko zečji brk“, pa tetovaža i piercing… Nema gluposti koju čovjek neće učiniti da svrati na sebe pozornost.

U to se uklapa i kult tijela, lijepog tijela. A lijepo je opet ono što netko drugi diktira. Djevojka k'o čačkalica, mršava do kostura, da nema ono malo kože koju dobro podmazuje kremama i parfemima, kosti bi se rasule kad krene modnom pistom noseći one najnovije modne kreacije koje bi dobro stajale kao strašilo za ptice u kukuruzima. A da bi tako vitkom izgledala, nema te žrtve i posta koji na sebe neće uzeti. Moda kao božanstvo. Čudim se da još nema nikakve božice, zaštitnice mode (morala bi biti božica, jer je moda – većim dijelom – ženskog roda, čak i u gramatici).

Modni diktat unatoč ratnoj agendi

Doživio sam to nakon nedavnog rata. Bio sam upravitelj jednog odgojnog zavoda. Poratno vrijeme, ljudi prognani diljem svijeta, malo tko radi i zarađuje. Među gojencima je veći broj onih iz brojnih obitelji, kojima roditelji ne mogu priuštiti puno. Jedan je svećenik dobio veću donaciju cipela iz inozemstva. Sav sretan darovao je to da podijelim potrebnima. Preuzeo sam te cipele i pozvao zainteresirane neka dođu pogledati i uzeti komu treba. Međutim, rekao sam neka najprije dođu oni koji su trenutno u većoj krizi i posebno oni iz brojnijih obitelji. Došla su samo petorica-šestorica. Malo su pogledali, poneki je i probao obuti, a odnio je cipele – jedan jedini! Ni za toga nisam siguran da to nije učinio samo zato da mene ne povrijedi. Jedan mi je otvoreno rekao: „Znate, velečasni, to se sada ne nosi, to nije u modi.“ Poraće, nestašica, roditelji oskudijevaju i možda drugoj djeci uskraćuju nešto, a on to ne nosi – jer nije u modi! Eto diktata kojemu se nitko ne može oduprijeti!

Nemodne kvalitete

Postoje i kvalitete koje ne podliježu modi: poštenje, plemenitost, istinoljubivost, humanost, vjernost, prijateljstvo, ljubav. Međutim, na njima se ne može zaraditi novac. Zato toga ih nema u modnim časopisima. I ne samo u njima. Sve manje ih je i u stvarnom životu. Zato nam i stvarni život postaje sve više nestvaran. Tko ima te kvalitete, njemu one druge nisu važne, pogotovo ne presudne. Lijepa haljina odjene se nekoliko puta i njezino je prošlo. Lijepo tijelo može malo dulje potrajati, ali nikad toliko dugo koliko bismo to željeli. A lijep duh ostaje trajno. On ne stari. A ti odaberi u što ćeš ulagati.