17. ožujka

Sv. Patrik, zaštitnik Irske


Iako je Sv. Patrik najpopularniji svetac u Irskoj, on po rođenju i krvi nije bio Irac već Britanac, ali se svojim radom tako sljubio s Irskom da je postao njezin najviše slavljeni svetac.

Magonus Sucatus Patricius – Sv. Patrik, rodio se negdje oko 385. u obitelji kršćanskih roditelja u Britaniji, koja je tada stajala pod rimskom vlašću i dobrim dijelom bila romanizirana.

Njegov otac Calpurnius, sin đakona Potita, bio je dekurion ili gradski savjetnik Tabernije, mjesta u Britaniji, koje se danas ne može identificirati, a pored grada posjedovao je villulam – poljsko dobro. Dragocjene podatke o svom životu ostavio je sam Patricije u spisu zvanom Ispovijest.

Mladi Patrik provodio je lagodan život tadašnjih povlaštenih društvenih slojeva. Nije mario ni za studij ni za kršćansku krepost.

Priznajući svoj „rusticitet“, tj. nedostatak literarne izobrazbe i produbljene retorike, a što se tada mnogo cijenilo, te „posvjetovnjačenost“ svoje mladosti naziva se kao „Patrik najprostiji grješnik i niži od svih vjernika“. Ali uz to naglašava i milost svoga obraćenja, božanski poziv na apostolat te svoju savršenu poslušnost Duhu, kao i uspjeh svoje misije u Irskoj. Bio je ipak s apostolom Pavlom svjestan da je sve to bilo po milosti. I doista, Božji se prst u njegovu životnom hodu dao posve jasno očitovati.

Kad mu je bilo 16 godina, jednog se dana nalazio na očevu imanju kada su ga s tisućama drugih žrtava ugrabili irski gusari te odveli u Irsku i prodali kao roba. Njegov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Nalazeći se uz stado u samotnim brdima i šumama, Patrik je našao Boga i to je bilo sudbonosno otkriće čitava njegova života. Pouzdajući se u tajanstveni glas, Patrik je napustio svoga gospodara, te na morskoj obali doista pronašao lađu i zamolio kapetana da se smije ukrcati. To je bilo u proljeće 407. Nakon tri dana vožnje iskrcali su se negdje u sjevernoj Galiji, koja je tada bila opustošena navalom Vandala i vojnika nametnika Konstantina III.

On i njegovi suputnici morali su putovati kroz 28 dana, a ponestalo im je hrane i živeža. Patrik je jedne noći, kao nekoć i Sv. Pavao u Troadi, usnuo neobičan san. U njemu je vidio kako ga Irci, koji su u većini bili pogani, zovu k sebi da ih pouči u kršćanskoj vjeri. Patrik je o snu ozbiljno razmišljao, molio se i došao do uvjerenja kako ga sam Bog zove natrag u Irsku da mu povjeri jednu veliku apostolsku misiju. Za nju se valjalo ozbiljno pripremiti, a Patrik je to i učinio. Otputovao je u Galiju gdje se u gradu Auxerreu pod vodstvom tamošnjeg biskupa Sv. Germana studijem spremio za svećeništvo. Najprije je zaređen za đakona. U duši je stalno nosio želju za Irskom koja ga nije napuštala. Njegovi pretpostavljeni stavljali su ipak u pitanje je li je prikladan za takvu zadaću. Po njihovu sudu još je uvijek bio malo naobražen. Godine 431. sam papa Celestin I. posvetio je za biskupa i misionara Irske đakona Paladija poslavši ga „Ircima koji vjeruju u Krista“. Već je tada za tu misiju bio kandidiran Patrik, ali je odbijen jer je neki njegov prijatelj otkrio jedan njegov grijeh iz mladosti što mu ga je u tjeskobi savjesti nekoć povjerio. Napokon je bio posvećen za biskupa u Irskoj, vrlo vjerojatno kao Paladijev nasljednik. Patrik je dobro poznavao ne samo irski jezik već i društvenu i političku strukturu otoka.

Irska je tada bila podijeljena u velik broj plemena, koja su sačinjavala nezavisne države, zvane tuatha. Patrik se obraćao pojedinim vladarima za dopuštenje da smije na njihovu području nesmetano evangelizirati. Patrik se u naviještanju obraćao najprije kraljevima i odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Još je jedno veliko djelo Patrik učinio u Irskoj. Uveo je monaštvo, kakvo je vidio da cvate u Galiji. Ti će irski monasi kasnije odigrati veliku ulogu ne samo u Irskoj već i po Europi; postat će vjerovjesnici novih europskih naroda.

Patrik je osnivao biskupije koje su se vjerojatno poklapale s područjem pojedinih plemena. Biskupi su imali potpunu vlast u svojim biskupijama, a rezidirali su u selima, jer gradova nije bilo. Oko biskupijskih sjedišta uz katedralne crkve organizirani su i kaptoli. Uveden je red pokore stare Crkve.

Na početku misionarenja misionari su dolazili iz Galije i Britanije, ali se Patrik, koliko je mogao, trudio da odgoji domaći kler. Svoje biskupsko sjedište osnovao je u Armaghu u Ulsteru, gdje i danas stoluje irski kardinal primas. Najviše je djelovao na sjeveru i sjeveroistoku Irske.

Umro je u Irskoj kod grada Downa 461., ali se točan datum smrti ne zna. Uz njega se vezuje i djetelina s tri lista, pomoću koje je navodno poganima objašnjavao Presveto Trojstvo.

KT