15. obljetnica zaboravljenog terorističkog napada u Moskvi


Točno prije 15 godina u Moskvi se dogodio jedan od najtragičnijih terorističkih napada u toj zemlji. Naime, u gradskom kazalištu Dubrovka 40 terorista otelo je 912 osoba, a u akciji oslobađanja poginulo je 130 civila.

Fotografija preuzeta s blic.rs i Sputnik/ Kirill Kallinikov

Fotografija preuzeta s blic.rs i Sputnik/ Kirill Kallinikov

Priredio: Željko Ivković

Podsjetimo na slijed događaja. Teroristi su 23. listopada 2002. zauzeli prostor kazališta za vrijeme predstave Sjever-jug  i to prema nalogu čečenskog ekstremiste Šamila Basajeva. Militanti su oko 21 sat razoružali nekoliko pripadnika sigurnosti te zauzeli salu gdje se nalazila publika. Moskovska policija je stigla sat kasnije, a pregovori su započeli u ponoć. Teroristi su iznijeli zahtjev da se ruske snage povuku iz Čečenije.

Ruski 11. rujan

Tokom sljedećeg dana pušteno je nekoliko talaca, uglavnom žena, djece i stranih državljana.

Nažalost ubijena je Olga Romanova, 26-godišnjakinja koja je samoinicijativno došla u kazalište te se ponudila kao zamjena za puštanje žena i djece. Sljedeći dan su teroristi oslobodili manji broj civila, ali su i ubili jednog Moskovljanina koji je došao spasiti zarobljenog sina.

Ujutro, 26. listopada, jedan je od civila u stanju duševnog rastrojstva fizički napao teroriste na što su oni otvorili vatru i neke ubili. Zbog obima ove akcije i broja zarobljenih civila kojima je prijetila smrt ovaj napad je prozvan ruskim 11. rujnom

Tko su bili napadači?

Akciju je izvela Islamska pukovnija posebne namjene pod vodstvom Movsara Barajeva, nećaka zloglasnog i prethodne godine ubijenog vođe Arbija Barajeva. Među ekstremistima je bilo 20 muškaraca i 20 žena, a mjesto napada je bilo pažljivo odabrano, s obzirom da se do sale s publikom moglo ući jedino kroz "labirint" uskih hodnika, koji bi otežao eventualni bijeg civila, ali i akciju spašavanja.

Otmičari su imali automatsko oružje te čitav prigodni arsenal uz tempirane bombe. Vjeruje se da su svi već bili spremni umrijeti, a smatra se kako im je "model" za napad bila slična teroristička akcija na Budjonovsk, izvedena sedam godina ranije za vrijeme Prvog čečenskog rata. Naime, tada je sve završilo ponižavajućim pristankom ruskih vlasti na zahtjeve otmičara

Plin je odgovoran za smrt civila

Usprkos pozivima za mirno rješavanje "krize", ruske su vlasti odlučile na akciju. Oko 5:10 sati u kazalište su počeli upumpavati bezmirisni plin. Tada su svi civili i većina terorista bili u nesvijesti. Međutim, ekstremisti su ubijeni hicima iz vatrenog oružja što je okarakterizirano kao pogubljenje. Mnogo kontroverznijim se pokazalo to što plin ne samo da je onesvijestio, nego je na kraju izazvao i smrt više od 119 talaca. Tako je brojka civilnih žrtava na kraju bila 130 ljudi.

Odbijanje bilo kakvog kompromisa čak i po cijenu civilnih žrtava, odnosno spremnost da se odgovori svim silama na terorističke prijetnje predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu donijela je veliku popularnost te se odlučnije krenulo u rješavanje "čečenskog pitanja".

Što nam kaže moralna teologija?

I dan danas traje diskusija da li se trebalo s teroristima pregovarati i je li se moglo učiniti nešto drukčije budući da je većina civila poginula za vrijeme akcije oslobađanja. Također, s moralnog aspekta, se postavlja pitanje je li opravdano pokrenuti akciju oslobađanja taoca plinom za koji se znalo da će prouzročiti smrt određenog broja civila kako bi se spasila većina?

Upravo zato smo postavili to pitanje doc. dr. Zorici Maros, profesorici moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Dr. Maros nam je odgovorila da je jako teško, ako ne i nemoguće, donosit potpuno točne sudove o događanjima iz prošlosti, pogotovu ako nema dovoljno informacija o samom činu i okolnostima, stoga se samo mogu iznijeti generalni stavovi katoličke moralne teologije.

Tako, prema katoličkom nauku ni jedan čin, koliko god bio svet i dobar, nije opravdan ako se koriste zla sredstva.

"Ako su mogli otklonit opasnost gubitka ljudskih života, s velikom sigurnošću (ne apsolutnom jer je ona nemoguća), a nisu to učinili, onda su pogriješili. Da bi neki čin bio moralno dobar i/ ili etički ispravan potrebno je da budu ispravni i cilj, i namjera, ali i sredstva za ostvarenje cilja. U konkretnom primjeru to izgleda ovako: akcija spašavanja (dobar čin) s namjerom oslobođenja (dobra namjera) bili bi moralni čin da su korišćena i prihvatljiva, moralno dobra sredstva, što mi izgleda da nije u pitanju u ovom slučaju", rekla nam je prof. dr. Maros.