PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Istinita anegdota koja opisuje što je to zbilja najveća katolička „breaking news“ događa se u zrakoplovu koji krajem veljače 2025. leti prema Svetoj zemlji. Riječ je o charter letu na kojemu su isključivo hodočasnici. Kako je i red, na početku valja se pomoliti za Božji blagoslov i sretan put. Ustaje „najstariji po činu“, umirovljeni nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić i započinje riječima: „Dragi vjernici, slijedi breaking news – udarna vijest.“

Nekolicini novinara koji su bili u zrakoplovu, istodobno su se „odsjekle noge“ i u danu bez oblačka i imalo turbulencija – nakon zagrebačke magluštine – osjetili su kako propadaju ravno do zemlje. Razlog tomu jest što je papa Franjo od 14. veljače bio hospitaliziran zbog upale pluća. I, dakako, kada je biskup rekao kako ima izvanredne vijesti, svi su pomislili da je Sveti Otac preselio u nebesku diku. To bi istodobno značilo da će im se svi novinarski i urednički koncepti naglavačke okrenuti. Kako to i inače biva u takvim situacijama.

Međutim, uslijedile su riječi: „Anđeo Gospodnji navijestio Mariji!“; i zdušno, a iz usta katoličkih novinara i s vidnim olakšanjem: „I ona je začela po Duhu Svetom!“

Novinarski parametri za „izvanrednu vijest“

Zbilja kada se ima na umu sadržaj i „posljedice“ događaja koji se – okvirno uzeto – prije 2 025 godina zbio u Nazaretu, a u kojemu su protagonisti bili: s ljudske strane jedna djevica koja se zvala Marija, a s božanske glasnik imenom Gabriel (usp. Lk 1,26-27), onda se s pravom može kazati kako ne postoji u povijesti ljudskoga roda vijest koja bi se mogla opisati „izvanrednom“ kao ova. U usporedbi s njome čak i smrt poglavara Katoličke Crkve, kojega se i danas smatra najvećim moralnim autoritetom na svijetu, zapravo je „beznačajna“.

To na osobit način mogu „izmjeriti“ novinari, kada informacije stave u mrežu pitanja na temelju kojih odlučuju treba li nešto objaviti ili ne:

Očito se tom logikom vodio i „novinar“ Isusova vremena, apostol i evanđelist Sv. Luka kada je, pomno sve ispitavši, u tekst upućen „vrlom Teofilu“ – što bi se prema etimologiji riječi od grč. theos+filein – bogoljub, moglo odnositi na sve koji vole Boga, a onda i koji vjeruju – uvrstio i vijest o „Navještenju Isusova rođenja“ (Lk 1,26-38).

Riječ je, dakle, o vijesti koja nema sličan pandan u povijesti čovječanstva; koja se odnosi na sve ljude svih vremena; koja najavljuje dolazak Boga u ljudskom obličju na zemlju; koja će za posljedicu imati otkupljenje čovječanstva iz ropstva grijeha i smrti putem Muke i Uskrsnuća Isusova; i o kojoj postoje autentični izvori – u prvom redu apostoli Pavao, a onda jamačno i Petar,koje je Luka pratio i iz njihovih svjedočanstava koristio informacije za svoje Bogom nadahnuto pisanje.

Događaj slavljen kao blagdan

Važnost toga događaja koji za mjesto radnje ima Nazaret, kršćani su veoma brzo prepoznali te slavili kao poseban blagdan. Iako je vrlo vjerojatno da se na različite načine obilježavao i ranije, kronike bilježe kako je na Istoku još u vrijeme prije trećeg sveopćeg sabora – u Efezu 431., kada je definirana dogma o Marijinu bogomajčinstvu i ona nazvana Bogorodicom, postojao Spomen svete i vazda Djevice Majke Božje koji se slavio 26. prosinca te očito povezan bio s Rođenjem Isusovim. Sv. Petar Krizolog (oko 380. – 450.) spominje pak kako je u Raveni – dakle, na kršćanskom Zapadu – već u 5. stoljeću postojao spomendan navještenja i utjelovljena i to na nedjelju pred Božić.

Međutim, veoma brzo, kako se čita u propovijedi biskupa Abrahama iz Efeza, blagdan Navještenja Gospodinova slavio se u 6. stoljeću na 25. ožujka – devet mjeseci prije svetkovine Rođenja Gospodinova. Isto za 7. stoljeće na Zapadu potvrđuje i Liber Pontificalis (popis papa, s natuknicama o najvažnijim događajima tijekom njihova pontifikata).

Tijekom povijesti ovaj je blagdan nazivan i: Začeće Kristovo, Utjelovljenje Kristovo, Navještenje Marijino…

Vijest koju obznanjuju zvona

No, kako ova „udarna vijest“ – koja to po svome sadržaju kako smo konstatirali i jest – ne bi ostala samo godišnji spomen, Crkva ju naviješta svaki dan. Štoviše, „zvoni ju na sva zvona“. Naime, kako se to u starini dobro znalo, a danas uvelike gubi na značenju, svaki dan tri puta vjernici se spominju Anđelova navještenja Mariji: ujutro, u podne i predvečer. A na to ih podsjećaju crkvena zvona koja zvone u 6:00 h ili 7:00 h; zatim u 12:00 h i 18:00 h ili 19:00 h. Stariji se još uvijek sjećaju kako su, osobito na selima, prekidali svoj rad da bi „pozdravili Gospu“ te nakon molitve nastavljali.

Odatle se ta molitva i nazivala: Pozdrav Gospi ili Anđeoski pozdrav, a do naših se vremena zadržao naziv Anđeo Gospodnji ili latinski Angelus.

Riječ je, dakle, o molitvi koja je izrasla na temelju biblijskoga izviješća o Navještenju, a vremenom se oblikovala do današnje prepoznatljivosti. Iako različiti izvori donose različite naglaske, vjerojatno se Pozdrav Gospi prvotno sastojao samo od tri Zdravomarije – molitve koju su na osobit način promovirali dominikanci, da bi ju papa Pio V. (1566. – 1572.) uobličio u današnjem obliku. Potom je Benedikt XIV. (1740. – 1758.) godine 1743. odredio da se u vazmenom vremenu umjesto ovoga moli Kraljice Neba.

Papa Pavao VI. (1963. – 1978.) će u svojoj apostolskoj pobudnici za pravilno razumijevanje i poticanje pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji – Marialis cultus, od 2. veljače 1974. kazati kako se Anđeo Gospodnji u svojoj jednostavnosti i ozbiljnosti treba nastaviti moliti i promicati među kršćanskim pukom „zbog njegove jednostavne strukture, njegova biblijskog karaktera, njegova povijesnog podrijetla koje ga povezuje s molitvom za mir i sigurnost, te njegova kvaziliturgijskog ritma koji posvećuje različite trenutke tijekom dana, i zato što nas podsjeća na vazmeno otajstvo, u kojemu prisjećajući se utjelovljenja Sina Božjega molimo da budemo vođeni 'po njegovoj muci i križu k slavi Uskrsnuća'“. I zato: „Ovi čimbenici osiguravaju da Angelus unatoč minulim stoljećima zadrži nepromijenjenu vrijednost i netaknutu svježinu“ (br. 41).

Stoga je uistinu potrebno i korisno ovu „udarnu vijest“ – „breaking news“, kao takvu i shvaćati, prepoznajući mogućnosti svakodnevnoga zadobivanja milost po Djevici Mariji, majci i suradnici Božjoj.