Zaustavi se, čovječe
Ned, 27. Kolovoz 2023. 15:34
„Bezbožnici“ znaju da je došljaka, sirote i udovice najlakše zlorabiti pa govore: „Nek' naša snaga bude zakon pravde.“ No, zaboravljaju da su oni možda trenutno jači, ali da ima netko i od njih Jači, a koji je na strani upravo onih koje oni izrabljuju.
Piše: Anto Orlovac, Katolički tjednik
Gledajući kako bezbožni ljudi postupaju, mudri starozavjetni pisac veli da oni ovako razmišljaju: „Potlačimo uboga pravednika, ne štedimo udovice, ne poštujmo starca ni sjedina od mnogih godina. Nek' naša snaga bude zakon pravde, jer ono što je slabo, nije ni za što“ (Mudr 2,10).
Pođimo od zadnje tvrdnje: ono što je slabo, nije ni za što. Pa to je čisti darvinizam koji tvrdi da u prirodi opstaje samo ono što je snažnije, jače, sposobnije, a ono slabije mora nestati, propasti, pa ga ne treba ni podržavati ni pomagati. Možda to može biti model ponašanja među životinjama, ali među ljudima? Sveti pisac veli da tako mudruju „bezbožnici“. „Bezbožnik“ tu ne znači ateist, čovjek koji nema dar vjere, nego je to zao čovjek koji odbacuje Boga i ne želi ga priznati, a sebe stavlja na njegovo mjesto i sam želi određivati što je za njega dobro ili loše. Sveti je pisac, dakle, još u Starom zavjetu osudio budući darvinizam. On među ljudima jednostavno ne smije vrijediti.
Razmišljanje „bezbožnika“ ide u tome pravcu: tlačiti siromašna, iako pravedna čovjeka, jer nema zaštite; ne štedjeti ni nezaštićene žene – udovice, u ono vrijeme posebno ugroženu kategoriju ljudskih bića; ne poštivati starije ljude, čak ni one vrlo iskusne, jer oni su svoje već dali i ovise o pomoći drugih. Eto, takve su oni u stanju izrabljivati i tlačiti. A na toliko mjesta u Svetom pismu stoji kako je Bog na strani siromaha i nezaštićenih. Psalmist kaže „Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grješnicima mrsi putove“ (Ps 146,9). Prorok Jeremija govori da će moći računati na Božju pomoć oni koji ne budu „tlačili stranca, sirote i udovice i ... prolijevali krvi nedužne“ (Jr 7,6). On sirotama i udovicama dodaje i strance, dakle prognanike i izbjeglice, danas bismo rekli – migrante, koji su ostali bez igdje ičega i upućeni su na tuđu pomoć. A takve iskorištavati znak je posebne zloće. U Knjizi Ponovljenog zakona stoji strašna riječ prokletstva nad onima koji ih iskorištavaju zato što su u nevolji i nezaštićeni su: „'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' – I sav narod neka reče: 'Amen!'“ (Pnz 27,19). Prokletstvom im za takva nedjela prijeti sam Bog, a sav narod ima to prihvatiti i potvrditi, s time se složiti.
A „bezbožnici“ znaju da je baš takve najlakše zlorabiti pa govore: „Nek' naša snaga bude zakon pravde.“ No, zaboravljaju da su oni možda trenutno jači, ali da ima netko i od njih Jači, a koji je na strani upravo onih koje oni izrabljuju. Slično bezbožno postupaju i oni koji, jer novaca imaju, sudce podmićuju da presuda bude u njihovu korist, iako su u krivu. A onaj siromašni pravednik ne može do svoga prava i pravde. No, svaka sila za vremena, a Bog za vijeka, kaže narodna mudrost i iskustvo.
A apostol Jakov poručuje u svojoj poslanici kako pravi vjernik pokazuje svoju vjernost Bogu: „Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji“ (Jak 1,27). Dakle: njih zaštićivati izraz je pravog, čistog bogoljublja. A Isus jasno reče: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40).
Iskorištavanje slabijega znak je bezbožnosti, a pomaganje prave pobožnosti. Svatko odlučuje hoće li slijediti Darwina ili Isusa.