Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Kada je u travnju prošle godine Claude Malhuret u Francuskom senatu – upozoravajuće! – gotovo zagalamio: „Europa se nalazi na kritičnoj prekretnici svoje povijesti. Američki se štit urušava, Ukrajini prijeti napuštanje, Rusija jača. Washington je postao dvor Nerona – car u plamenu, podanički dvorjani i dvorska luda na ketaminu zadužena za 'čišćenje' administracije (mislio je, op.a., na tadašnju Trumpovu desnu ruku Elona Muska)“, imao je dosta istomišljenika, u Europi napose. No, ti su istomišljenici toga francuskoga senatora uglavnom šutjeli.

To je zapravo taj šutljivi, prema Americi servilni, Stari kontinent koji je svoju poziciju vječita igrača s crnim figurama potvrdio i prošloga tjedna kada je Neron iz Bijele kuće umalo zapalio Caracas privodeći pravdi (…) venezuelanski predsjednički par.

Ladanjske impresije

A kakav je to svijet po Donaldu, vidimo i po Trumpovim dojmovima koje je podijelio sa svjetskim mnijenjem nakon što je banuo u suverenu državu i oteo joj izabrana predsjednika. Istina, na vrlo, u najmanju ruku, sumnjivim izborima, ali ipak – izabranog. Američki je predsjednik akciju Apsolutna odlučnost uhićenja Nicolása Madura i njegove supruge i glavne političke savjetnice Cilie Flores pratio u ladanjskome ozračju svoga resorta Mar-a-Lago.

 „Sad ste vidjeli tu brzinu, to nasilje – znate, oni koriste taj izraz, brzina i nasilje – bilo je to nešto nevjerojatno. Nevjerojatno odrađen posao. Nitko drugi ne bi mogao učiniti ništa slično“, egzaltirano je ispalio čovjek koji je venezuelanskog predsjednika proglasio glavnim dilerom droge u tome dijelu svijeta.

Međutim, nakon što je Maduro otet, američko je Ministarstvo pravosuđa odustalo od ključne i kontroverzne tvrdnje koju je Trumpova administracija godinama koristila protiv aktualnog američkoga uznika, optužbe da je on vođa narkokartela poznata kao Cartel de los Soles. Ta je optužba bila temelj optužnice iz 2020. i poslužila je kao opravdanje skupinu proglasiti terorističkom organizacijom, prvo Ministarstvo financija 2025., a zatim i State Department, pod vodstvom Marca Rubija, žurno je o ovome obratu izvijestio The New York Times. Dugo im je trebalo… Naime, stručnjaci za Latinsku Ameriku dugo su upozoravali da rečeni kartel nije stvarna organizacija, nego kolokvijalni izraz koga su venezuelanski mediji skovali još 1990-ih za opis korumpiranih dužnosnika koji zarađuju na trgovini drogom. Dojam je nakon ovoga kako je Ministarstvo pravosuđa sada i samo prihvatilo tu činjenicu, te izmjenom optužnice prešutno ispravlja prijašnje navode. Ali i otkriva kako je američku brzinu i nasilje inspirirao neodoljiv miris vanezuelanske nafte.

„Demokratska tranzicija“

Usprkos svemu, evo kako reagira Europska unija. Iz, gotovo bih kazao, mišje rupe Bruxelles poziva sve (?!, op. J.Vr.) aktere na smirenost i suzdržanost kako bi se izbjegla eskalacija i osiguralo mirno rješenje krize, te podsjeća da se, pod svim okolnostima, načela međunarodnog prava i Povelje UN-a moraju poštivati. A ovo otužno fraziranje plakanja za prolivenim mlijekom završavaju porukom kako se ovi izazovi moraju rješavati održivom suradnjom uz puno poštivanje međunarodnog prava i načela teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Ipak, ni tu kamilicu od izjave nisu potpisale sve članice. Kemijsku je zaboravio Viktor Orban koji, bjelodano je, ne voli da mu se američkoga prijatelja – čak! – niti ovako uznemirava.

Doda li se tomu izjava predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen po kojoj je otimačina u Caracasu zapravo „demokratska tranzicija“, jasno je kolika je europska ustrašenost od Nerona u Bijeloj kući.

I, nakon što je vidio s kim ima posla, Madurov egzekutor, koji se inače hvalio kako je lani zaustavio osam ratova, najavio je nove. State Department objavio je 5. siječnja poruku na platformi X, uz, jasno, predsjednikovu fotografiju i natpis: „Ovo je naša hemisfera, i predsjednik Trump neće dopustiti da naša sigurnost bude ugrožena.“

Povratak Monroea plus Trump Corollary

Što je brojnim analitičarima prizvalo glasovitu Monroevu doktrinu iz 1823., temeljni dokument američke vanjske politike koga je predsjednik James Monroe proglasio kako bi upozorio europske sile da se ne miješaju u poslove zapadne hemisfere. No, to su Markovi konaci, i neka druga Amerika. U pak nacionalnoj sigurnosnoj strategiji iz 2025. uveden je Trump Corollary – proširenje koje zabranjuje „vanjskim konkurentima“ poput Kine, Rusije ili Irana razmještati snage ili kontrolirati resurse u zapadnoj hemisferi. Slijedom čega je Monroev sljedbenik, ladanjski opušten, iz svoga resorta poručio kako američka dominacija na zapadnoj hemisferi više nikada neće biti dovedena u pitanje.

Malo kasnije, kada je odlučio vratiti se na posao, iz zrakoplova Air Force One, Trump je bacio novu rukavicu (u lice) Europskoj uniji. „Trebamo Grenland… Trenutačno je toliko strateški važan. Grenland je posvuda pokriven ruskim i kineskim brodovima“, kazao je na povratku u Washington. Potom je, kako je prenio Sky News, poručio kako nema nikakav vremenski okvir za poduzimanje bilo kakve akcije u tom smislu, ali je, veli, u svojim nakanama vrlo ozbiljan. Baš kao što je ozbiljan, štoviše (još) ozbiljniji, njegov ključni savjetnik Stephen Miller koji tvrdi kako bi Grenland trebao biti dio SAD-a te dodaje kako „nitko neće ratovati s Amerikom za budućnost Grenlanda“.

Kakav bi bio uistinu idealan svijet? Pa, odgovor je ponudio Slavoj Žižek u kolumni Donald Vladimirovič Trumpova 'ograničena vojna operacija' u Venezueli: „… Trebali bismo početi s uhićenjem Putina, Netanayhua… i samog Trumpa. Zajedno s Madurom svi bi trebali dijeliti istu ćeliju u Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu“

Europska je unija odgovorila u prošlu srijedu zajedničkom izjavom u kojoj potpisnici: francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemački kancelar Friedrich Merz, talijanska premijerka Giorgia Melon, poljski premijer Donald Tusk, španjolski premijer Pedro Sanchez, britanski premijer Keir Starmer i danska premijerka Mette Fredriksen poručuju – ne spominjući doduše SAD! – kako Grenland pripada njegovim stanovnicima te kako isključivo Danska i Grenland imaju pravo odlučivati o njegovoj budućnosti.

Pošto Grenland?!

Uz opasku kako je Kraljevina Danska, uključujući Grenland – dio NATO-a. Što je nešto ranije problematizirala Fredriksen: „Želim jasno reći da ako SAD odluči vojno napasti drugu zemlju NATO-a, tada sve staje, uključujući NATO i time sigurnost koja je uspostavljena od kraja Drugog svjetskog rata!“

Odmah potom državni tajnik Rubio otkrio je kako SAD nastoji kupiti Grenland. Istina, Wall Street Journal, iznoseći ovaj navodni novi američki plan, poziva se na izvore upoznate s tijekom zatvorena brifinga šefa američke diplomacije. Ipak, nemalu vjerodostojnost ovom novom američkom planu daje okolnost da je i New York Times izvijestio gotovo identično, uz dodatak kako je Trump zatražio od svojih suradnika da predstave ažurirani plan za dobivanje Grenlanda. Što je, u biti, ideja znana iz njegova prvoga predsjedničkog mandata. Za cijenu, navodno, ne pita… A ima i nastavak ove priče.

„Predsjednik i njegov tim razmatraju niz opcija za ostvarivanje ovog važnog vanjskopolitičkog cilja. A, naravno, korištenje američke vojske uvijek je opcija koja stoji na raspolaganju vrhovnom zapovjedniku“, tumačila je sredinom prošloga tjedna glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt.

Sretna nova 1984.!

I, kad smo kod vojne opcije, imajmo u vidu i kako su, nakon što su „pravdi priveli“ takozvanog šefa narkokartela, Trump i njegova administracija uputili upozorenja: Kolumbiji, Kubi, Meksiku, Iranu… Dakle, pitanje je tko je sljedeći?! Jedan od odgovora – dok se, eno, u Bruxellesu češljaju! – dao je bivši švedski premijer Carl Bildt. „Sada se čini vjerojatnim da ćemo u sljedećih šest mjeseci vidjeti Sjedinjene Države kako koriste sirovu silu protiv Danske“, predviđa taj ex. bh. guverner.

Pri čemu, sve one koji misle da se to ipak neće dogoditi, valja podsjetiti kako imamo posla s čovjekom koji je na početku mandata, opijen izbornom pobjedom, ispalio kako može ubiti čovjeka nasred Pete avenije bez ikakvih posljedica! I eto, to je taj – „vrli novi“! – svijet u kome živimo. A, kakav bi bio uistinu idealan svijet? Pa, odgovor je ponudio Slavoj Žižek u kolumni Donald Vladimirovič Trumpova 'ograničena vojna operacija' u Venezueli: „… Trebali bismo početi s uhićenjem Putina, Netanayhua… i samog Trumpa. Zajedno s Madurom svi bi trebali dijeliti istu ćeliju u Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu.“

Ali, malo morgen, što bi kazao onaj koji je usnuo snom „pravednika“ u Scheveningenu i nije se probudio 11. ožujka 2006. Živimo – i živjet ćemo pa tko preživi! – u svijetu u kome je aktualan koncept koji podsjeća, kako je primijetila povjesničarka i publicistica Anne Applebaum za The Atlantic, na distopijski svijet iz Orwellove 1984., u kome velike sile neprestano mijenjaju savezništva, brišu činjenice i nameću vlastitu „istinu“.